utorak, 31. listopada 2006.

Pučanstvo u periodu "Kraljevstva"



Već u najstarijem razdoblju historije dolazi do diobe pučanstva na slobodne i robove. Ta dioba je nastala po principu robovlasničke države, gdje se društvo grubo moglo podijeliti na robovlasnike i robove. Robovlasnici su se dalje dijelili na niži i viši sloj, gdje su patriciji pripadali višem i bogatijem sloju, koji je uživao političku moć, za razliku od nižeg sloja koji su činili plebejci i koji nisu imali jednaka ni ekonomska ni politička prava kao patriciji. To je bilo normalno jer su se neki izdvojili kao sposobniji te su upravljali slabijima. U kategoriji slobodnih ljudi ulazili su patriciji i plebejci, a postojala je i kategorija ovisnih ljudi, tzv. klijenti. Zbog nejednakosti iz kategorije slobodnih ljudi dolazi do borbe između viših i nižih slojeva, povlaštenih i podređenih. Cilj tih borbi jeste da se izjednače u ekonomskom i političkom pogledu. Kasnije te borbe prelaze u formu građanskih ratova.



Patriciji su bili punopravni članovi stare gentilne organizacije. Zbog toga su se samo oni mogli koristiti zajedničkim šumama i pašnjacima (tzv. ager gentilicius). Novoosvojena zemlja je postajala njihov plijen. Jedino su njima pripadala sva građanska i politička prava. Kao vladajući stalež za sebe su zadržali pravo davati članove senata i kurijatskih skupština, obnašati magistrature i svećeničke službe (ius honorarum). Bavili su se zemljoradnjom, što im je omogućilo privrednu prevlast.



Plebejci su bili slobodni ljudi čije podrijetlo nije sa sigurnošću utvrđeno. U odnosu na patricije bili su dosta diskriminirani u političkom i privrednom pogledu jer nisu pripadali staroj gentilnoj organizaciji. Bavili su se obrtom i trgovinom koji u ono vrijeme nisu bili unosni zbog općeg siromaštva. Imali su pravo sklapati pravne poslove civilnog prava (commercium) da bi mogli trgovati s patricijama (nisu imali pravo na ius conubii). Najveći dio ratnog plijena i osvojena zemlja su pripadali patricijama. Zbogt toga su bili prinuđeni zaduživati se pod nepovoljnim uvjetima kod patricija sklapajući ozloglašeni oblik starinskog zajma (nexum) koji je dužnika, koji ne bi vratio dug pretvarao u roba. To su bili razlozi zbog kojih su plebejci vodili borbe za političku emancipaciju. Taj položaj plebejaca je bio popravljen reformom Servija Tulija, donošenjem Zakonika XII ploča, uvođenjem novih magistratura (plebejski tribuni), ukidanjem dužničkog ropstva, smanjenjem kamatne stope i agrarnim reformama.



Klijenti su bili slobodni siromašni pučani koji su se stavljali pod zaštitu nekog patricija (patronus). Odnos između klijenta i patronusa je predstavljao osobnu vezu s obostranim pravima i obvezama. Klijenti su imali pravo glasa u kurijatskoj skupštini.



Robovi (instrumentum vocalae) u ovom razdoblju nemaju veliku ulogu u privrednom životu. Robovi nisu smatrani subjektima, već objektima prava. Svi su članovi porodice prinuđeni raditi. Zato ropstvo ima patrijarhalni karakter. Izvori ropstva su bili ratovi i dužničko ropstvo. Položaj robova u ovo vrijeme nije bio puno gori od položaja klijenata.

Pojašnjenje latinskih pojmova: period "Kraljevstva"

- gens - rod

- curia - bratstvo

- Populus Romanus - rimski narod

- comitia - narodna skupština

- cumitia curiata - kurijatska narodna skupština

- adrogatio - posinjenje svojevlasnih osoba

- testamentum - posljednja volja

- tribus - pleme

- senatus - senat

- auctoritas patruum - odluke skupštine

- consilium regis - savjetodavni organ "kralju"

- rex - "kralj"

- pontifex maximus - poseban vjerski poglavar/vrhovni svećenik

- ager gentilicius - zajednička imovina (misli se na šume i pašnjake)

- ius honorarum - pretorsko/honorarno pravo; pravo davanja članova senata i kurijatskih skupština; obnašanje magistrature i svećeničke službe

- ius conubi(i) - zakonit brak patricija i plebejaca

- nexum - zajam

- patronus - zaštita jednog patricije

- lex Hortensia - Hortensijev zakon; određen da zaključci plebejskih skupština obvezuju cijeli narod

- pontifices - svećenici

- causa - ekonomski cilj

- lex duodecim tabularum - Zakonik XII ploča

- manus iniectio - ovrha/način izvršenja sudske presude

- ius publicum - javni delikti i kazneni postupak

- ius sacrum - pravila o religijskim obredima

- talion - "oko za oko, zub za zub" kazna

- stipulatio - kupoprodaja

- iniuria - tjelesna povreda

- furtum - krađa

- pater familias - obiteljski starješina; biran da bi predstavljao odredjenu porodicu u pravnom smislu

- instrumentum vocalae - "oruđa koja govore," misli se na robove

- commercium - pravo sklapanja pravnih poslova u sklopu civilnog prava

Pojašnjenje latinskih pojmova; uvod

- ius Romanum, ius Romanorum - Rimsko pravo

- ius - pravo/svjetovna pravila

- fas - religijska pravila

- ius civile - civilno/građansko pravo

- cives - građani

- ius gentium - pravni sistem primjenjivan na sve narode koji su živjeli na rimskom teritoriju (peregrini)

- leges - zakoni

- praetor peregrinus - poseban pravosudni magistrat nadležan za rješavanje odnosa peregrina kao i Rimljana i peregrina

- ius naturale - one ustanove koje su zajedničke svim živim bićima; pravo koje se nasljeđuje rođenjem

- fontes iuris essendi - izvori prava u materijalnom smislu

- fontes iuris cognoscendi - izvori prava u formalnom smislu

- consuetudo mores - običajno pravo

- magistratuum edicta - magistratski edikti

- responsa prudentium - djelatnost pravnika

- senatus consulta - mišljenje senata

- constitutiones principum - carske konstitucije

ponedjeljak, 30. listopada 2006.

"Kraljevstvo" (754. god. pr. n. e - 509. god. pr. n. e)



Prema legendi Rim su osnovali blizanci Rem i Romul 754. god. pr. n. e. U to vrijeme rimsko društvo se nalazi na prijelazu iz stadija barbarstva u stepen civilizacije. Njihovo uređenje ima oblike vojne demokratije, gube se elementi prvobitne zajednice i rodovskog uređenja. Međutim, još uvijek nije izgrađena državna organizacija.

Po tradiciju rimsku državu je stvorilo 300 rodova (gensova) koji su bili udruženi u 30 bratstava (curia). Te kurije su bile udružene u tri plemena: Ramne, Ticije i Lucere (Ramnes, Tities i Luceres), a njihov savez je činio rimski narod ili Populus Romanus.

Usavršavanje načina proizvodnje. podjela rada, imovinska diferencijacija između članova gensa, postanak ropstva, uspješni pljačkaški pohodi su imali za posljedicu propadanje gensova i gentilnog uređenja. Iz nekadašnje pripadnosti gensu izvodilo se kasnije nasljedno i tutorsko pravo, u slučaju kada nije bilo bližih srodnika.



[img]http://img179.imageshack.us/img179/4404/untitled2fj3.jpg[/img]



Deset gensova je sačinjavalo kuriju . Kurije su imale političko-upravni, vojni i religijski značaj. Najviši organ vlasti bila je narodna skupština (comitia), ustrojena po kurijama (comitia curiata). Skupština se sastajala 2 puta godišnje. Odlučivala je o ratu i miru i birala "kralja," pred njom se vršilo posinjenje svojevlasnih osoba (adrogatio), te očitavala posljednja volja (testamentum).

Deset kurija je sačinjavalo tribus. Podjela na plemenske tribuse je imala najčešće vojni značaj pošto je svaki tribus davao po jednu centuriju (100 konjanika i 1000 pješaka).

Drugi organ vojne demokratije je senat (senatus) u koji su ulazile starješine gensova. Senat je davao odobronje na odluke skupština (auctoritas patruum) i izvršavao ih, a bio je i savjetodavni organ "kralju" (consilium regis).

Najstarije razdoblje rimske pravne povijesti je "kraljevstvo," prema institutu "kralja" (rex) iako se nije radilo o monarhu u klasičnom smislu. On je biran na skupštinama i objedinjavao je neke političke, vojne, sudske i vjerske funkcije. Kasnije se izdvojio i poseban vjerski poglavar pod imenom pontifex maximus.

Klasična periodizacija rimske pravne povijesti


Prvo razdoblje predstavlja razdoblje stvaranja države. Taj period je poznat pod imenom doba "kraljevstva." Traje od pojave Rimljana (754. god. pr. n. e) do svrgavanja kraljeva (509. god. pr. n. e).



Drugo razdoblje je doba republike. Dijeli se na period rane i period kasne republike. Period rane republike traje od 509. god. pr. n. e do 201.god. pr. n. e, a period kasne republike od 201. god pr. n. e do 27. god. n. e. U periodu republike Rim je dosegnuo svoj vrhunac.



Treće razdoblje je period principata. Traje od stupanja Oktavijana Augusta na vlast (27. god. n. e) do Dioklecijana (284. god. n. e). Preživjeli robovlasnički odnosi u ovom periodu izazivaju političku i privrednu krizu koja će eskalirati u četvrtom razdoblju.



Četvrto razdoblje je period dominata. U ovom periodu car postaje dominus, odnosno neograničeni vladar. Rezultira popašću Zapadnog Rimskog Carstva (476. god.), a traje od 284. god. do smrti cara Justinijana (565. god.) zbog važnosti njegove kodifikacije za dalju sudbinu razvoja rimskog prava.



Sa stajališta razvoja prava može se zaključiti da se period "kraljevstva" i rane republike podudara sa civilnim pravom, period kasne republike sa pretorskim (honorarnim pravom), period principata sa klasičnom jurisprudencijom i period dominata s postklasičnim (carskim) pravom.

Izvori za rimsku pravnu povijest

Izvori prava obuhvaćaju:

* izvore prava u materijalnom smislu (fontes iuris essendi)

* izvore prava u formalnom smislu (fontes iuris cognoscendi)



Izvori prava u materijalnom smislu su akti kojima država stvara pravo.

U rimskom pravu to su:

1. običajno pravo (consuetudo mores)

2. zakoni (leges)


3. magistratski edikti (magistratuum edicta)

4. djelatnost pravnika (responsa prudentium)


5. mišljene senata (senatus consulta)

6. carske konstitucije (constitutiones principum)



Izvori prava u formalnom smislu su pojave i oblici iz kojih se može saznati sadržaj nekog prava.

U rimskom pravu to su:

1. sačuvana djela uglednih rimskih pravnika (Justinijanove kodifikacije, Gajeve institucije)

2. sačuvane javne i privatne isprave

3. djela nepravnih pisaca (književnika, ekonomista, historičara, govornika itd.)

4. epigrafski natpisi (natpisi na hramovima, nadgrobnim spomenicima, javnim građevinama)

5. zapisi sa papirusa

Rimsko pravo: pojam i podjela prvi dio

Rimsko pravo, ius Romanorum, je pravni sistem koji je primjenjivan u rimskoj državi od njezina osnivanja (754. god. pr. n. e), do smrti cara Justinijana (565. god. n. e). Iako je Zapadno Rimsko Carstvo propalo 476. god. povijest rimskog prava se smatra zaokruženom tek smrću cara Justinijana, zbog iznimne važnosti koju ima kodifikacija donesena u vrijeme njegove vladavine.



Rimljani su pravo nazivali ius. Kako su rimski pravnici bili prvenstveno praktičari, izbjegavali su definiranje pojmova i formuliranje općih načela. Zbog toga nisu ostavili ni definiciju prava. Za njih je riječ ius označavala pravo u objektivnom smislu, kao skup pravnih normi koje propisuju određeno ponašanje pojedinca, ali i pravo u subjektivnom smislu, kao skup pravnih ovlasti koje pojedinac stekne na temelju objektivnih pravnih normi.

Na početku je ova riječ označavala vjersku formulu koja obvezuje, ali već u vrijeme Zakonika XII ploča (V st. pr. n. e), za religijska se pravila koristi riječ fas, dok je termin ius vezan isključivo za nereligijska, svjetovna pravila.



Ugledni rimski pravnici su ostavili više izreka o pravu u kojima su izražene opće ideje o pravu, pravičnosti i pravnoj znanosti.



Ulpijan: "Honesto vivere, alterum non laedere suum cuique tribuere." (temeljna načela prava, iuris praecepta).

(pošteno živjeti, drugoga ne vrijeđati, svakome dati ono što mu pripada)

Celzo: "Ius est ars boni et aequi."

(pravo je umjetnost dobroga i pravicnog.)



Podjela prava koju su izvršili rimski pravnici, velikim je dijelom prihvaćena i u suvremenoj znanosti.



Ius civile, ius gentium, ius naturale



Rimljani su imali dva pravna sistema: ius civile i ius gentium. Sistem civilnog prava (ius civile) mogli su koristiti samo rimski građani (cives), dok se drugi sistem (ius gentium) primjenjivao na sve narode koji su živjeli na teritoriju rimske države. To znači da su uporedo vrijedila oba načela primjene prava: personalno i teritorijalno.

Pravila civilnog prava primjenjivana su ad personam, samo na Rimljane, dok je ius gentium primjenjivan ad territorium, na sve stanovnike rimske države.

Rimljani su se u svojim međusobnim odnosima mogli korititi s oba pravna sistema, a ostali stanovnici (peregrini) samo s ius gentium.

Ius civile je pravni sistem sastavljen od pravila koja su nastala u najstarijem razdoblju rimske historije. Kasnije su ova pravila kodificirana u Zakoniku XII ploča i dopunjavana zakonima (leges), djelatnošću gradskog pretora i odlukama senata. Staro civilno pravo je bilo strogo formalistično, konzervativno i siromašno jer je nastalo u vrijeme kada je Rim bio siromašna i mala država. Zbog tih karakteristika civilnog prava Rimljani su svoje međusobne odnose radije rješavali pravilima iz ius gentium, jer je ovaj pravni sistem bio mnogo razvijeniji i manje formalan.

Pravila ius gentiuma su nastala u svezi sa trgovinom i prometom s peregrinima, koji se zbog načela personaliteta nisu smjeli koristiti civilnim pravom. Za rješavanje odnosa peregrina iz raznih provincija, kao i Rimljana i peregrina bio je nadležan poseban pravosudni magistrat - Praetor peregrinus, koji nije bio formalno vezan za civilno pravo.

Ius gentium je vršilo snažan utjecaj na ius civile jer je cijeli niz ustanova i načela (bon fides, konsenzualni kontrakti) uključen u ius civile. Usporedo s odgovarajućim društvenim i privrednim promjenama nestala je razlika između ova dva pravna sistema i sredinom principata došlo je do njihovog stapanja. U III st. n.e razlika između njih nema više nikakav značaj.

Ius naturale obuhvaća one ustanove koje su zajedničke svim živim bićima. Ius naturale je shvačeno kao pravo koje pripada svakom živom biću, već samim njegovim postojanjem i koje postoji van svih ustanovljenih državnih pravnih sistema i bez zakonodavčeva izričitog priznavanja. U Justinijanovim Institucijama ius naturale shvaća se kao nepromjenjivo, metafizičko pravično pravo. Međutim, upravo razvojem rimskog prava najbolje se pokazuje da ne postoji metafizičko, nepromjenjivo, idealno pravo.

Par uvodnih riječi

Pošto jako puno vremena gubim na internetu, pogotovo na blogger.ba sinu mi ideja da sve to vrijeme, koje bih trebala koristiti

više za pripremanje ispita, spojim s korisnim i napravim jedan ovakav blog.

Sadržaj će biti isključivo baziran na knjizi "Rimsko privatno pravo," autora Mirele Šarac i Zdravka Lučića, a koja se koristi

kao literatura na prvoj godini studija Pravnog fakulteta za pripremanje ispita iz predmeta Rimsko pravo (za neupućene),

web stranica, te neke dodatne literature poput "RImsko pravo" M. Horvata itd..

Cilj bloga je da ovdje objavim ono što sam do sada prešla, ustvari da se i na ovaj način angažujem i da se valjda što bolje pripremim.

Nadam se da će i mogućim čitateljima, ili slučajnim prolaznicima biti od koristi, ako ništa onda barem u čisto informativne svrhe.

Sve kritike tokom rada, sugestija, ili bilo koja vrsta pomoći je dobrodošla. Neka se niko ne stidi da pripomogne...

Pa da počnem.