utorak, 14. studenoga 2006.

Zakonik XII ploča - "Lex duodecim tabularum"

U prvim fazama razvoja cilivnog prava bila je karakteristična čvrsta povezanost vjerskih pravila označenih terminom FAS sa pravnim pravilima terminom IUS.

Stvaranjem IUS i FAS, primjenom i tumačenjem prava u ovom periodu bavili su se sveštenici - pontifici, pa se pravo nazivalo pontifikalno pravo. Vremenom će se pravom početi baviti i svjetovna lica - laici i to uglavnom iz redova patricijskog društvenog sloja. Sadržaj pravnih propisa tada nije bio dostupan široj javnosti što je imalo za posljedicu vršenje značajnih zloupotreba u primjeni prava.

Zbog toga su plebejci kao primarni cilj svojih političkih borbi imali u objavljivanju prava. Taj cilj je postignut donošenjem Zakonika XII ploča - "Lex duodecim tabularum." Pod jakim pritiskom plebejaca u narodnim skupštinama formirana je komisija od deset patricija koji su nazvani decenvisi legibus scribundus /desetorica koji pišu zakone.

Ova komisija je posjetila Grčku kako bi se upoznala sa tamo već izvršenim sličnim zakonskim reformama, poznatim pod nazivom Solonovi zakoni. Nakon toga, kad su se vratili, desetorica su sačinili prvi tekst deset ploča zakonika da bi kasnije nakon što se vidjelo da je ostalo mnogo neriješenih pitanja bile donesene još dvije ploče zakona. Zakonik XII ploča predstavlja prvu jedinstvenu kodifikaciju tada važećeg prava u Rimskoj državi.

Zakonik je regulirao sljedeći odnos: prve tri ploče su bile posvećene rimskom sudskom postupku, tako da je


1. ploča regulirala pitanje poziva na sud (in ius vocatio), 

2. ploča je regulirala pitanje vođenja sudske rasprave,

3. je posvećena načinu izvršenja sudske presude (manus iniectio),

4. obiteljsko pravo,

5. tutorstvo i nasljedno pravo,

6. vlasništvo i pravni poslovi,

7. susjedovni i međašni odnošaji,

8. delikti (uglavnom privatni),

9. javni delikti i pravni postupak (ius publicum),

10. ius sacrum 

11. i 12. ploča nadopuna ostalim pločama


Činjenica da su upravo prve tri ploče bile posvećene sudskom postupku, objašnjava se zahtjevima plebejaca, da se ova pitanja što detaljnije reguliraju kako bi se što više ograničio prostor mogućih zloupotreba, a na štetu plebejaca.

Tekst zakona je objavljen na bronzanim pločama koje su bile izložene na rimskom trgu Forum Romanum.

390. godine nakon upada Gala u Rim, te ploče su bile uništene.

Nakon toga postavlja se pitanje kako je uopće sačuvan tekst Zakonika.

O tome mnogo možemo saznati iz zapisa Cicerona koji tvrdi da je Zakonik imao veliki autoritet nad rimskim društvom, te da su ga đaci u školama učili napamet. Tako je usmena tradicija predstavljala način prenošenja tog sadržaja. Sa pojavom prvih pisanih djela rimskih pravnika ta tradicija je fragmentarno zapisana u tim djelima, a na osnovu pismene ostavštine humanisti su uspjeli izvršiti veoma uspješne rekonstrukcije teksta zakona.

Zakon u sebi sadrži određene nazadne principe, poput taliona u kažnjavanju ("oko za oko, zub za zub"), zatim vrlo mali broj odredbi se tiče obveznog prava, što se objašnjava niskim stupnjem privrednog razvoja tog perioda.

Na pitanje do kada je zakon bio na snazi, može se reći da je formalnopravno ovaj zakon važio tokom cjelokupne pravne rimske historije, sve do donošenja Justinijanove kodifikacije. S druge strane, rješenja tog zakona su od strane društvene prakse napuštena, jer nisu pružala odgovore na pitanja koja je postavljala novonastala praksa 451 god. pr. n. e.

petak, 3. studenoga 2006.

Pravo razdoblje "kraljevstva;" staro ius civile




Ius civile je pravo razdoblje "kraljevstva" i rane republike. U prvom razdoblju rimske pravne povijesti vrijedi staro ius civile, čiji su osnovni izvori običaji. Novonastala država je formirala svoje pravo tako što je iz običaja preuzela, sankcionirala i prilagodila ona pravila koja su odgovarala njezinim interesima i potrebama




Karakteristike starog civilnog prava



Staro civilno pravo je nastalo u vrijeme kada je privrednu osnovu rimskog društa činilo kućno privredovanje. Osnovne djelatnosti su bile zemljoradnja i stočarstvo, kojima su se bavili svi članovi kućanstva. Svaka je porodica zadovoljava svoje potrebe radom. Višak proizvoda je bio minimalan pa su slučajevi razmjene bili rijetki. Opće siromaštvo, još uvijek nedovoljno razvijene funkcije države i primitivan mentalitet su stvorili nerazvijen i primitivan pravni sistem. Još uvijek je postojao elemenat kolektivnog vlasništva naslijeđen iz gentilnog uređenja. Privatno vlasništvo se tek razvija i učvršćuje, posebice preko porodičnog starješine, čija vlast nad članovima porodice i porodičnom imovinom postaje neograničena. Razmjena dobara je bila nerazvijena, pa je i obvezno pravo bilo siromašno. Pravo je u ovom razdoblju bilo u uskoj vezi sa religijom. Jedini poznavatelji i čuvari pravnih poslova bili su svećenici (pontifices), a vrhovni svećenik (pontifex maximus) je bio nadležan za autentično tumačenje pravnih propisa. Ipak već u ovom razdoblju počinje se odvajati pravo od religije, tj. svjetovna pravila (ius) od religijskih (fas). Primitivni uvjeti u kojima se odvijao pravni život imali su za posljedicu da je forma u kojoj je pravni posao poduziman, bila od presudne važnosti za njegovu valjanost. Pravnu zaštitu su uživali samo oni poslovi koji su bili sklopljeni u unaprijed propisanoj formi. Ta se forma sastojala u izgovaranju svečanih riječi i vršenju određenih gesta, stoga se može zaključiti da pravne poslove obilježava izraziti formalizam i simbolika.

Dužnik mora ispuniti obvezu, jer ga na to prisijlavaju izgovorene riječi i geste. Nije se uvažavala volja stranaka, kao ni ekonomski cilj (causa) koji su stranke htjele postići pravnim poslom. Zato pravne poslove ovog razdoblja karakterizira apstraktnost

Rimsko pravo je u najstarijem razdoblju bilo i mnogo konzervativno, jer su Rimljani smatrali da su božanski preci i religija stvorili svečane formule kojima su sklapani poslovi, te da ih zbog toga nije moguće mjenjati niti je lahko stvarati nove.


Staro ius civile bilo je nedostupno pokorenim narodima ne samo zbog njegove konzervativnosti nego i zbog načela personaliteta koje je vrijedilo i u starim pravima. Propisima civilnog prava su se mogli koristiti samo Rimljani. Personalnost je još jedno bitno obilježje civilnog prava.

Rimsko pravo najstarijeg razdoblja karakterizira i primitivizam koji se najviše očitavao u oblasti zaštite prava. Sve do II st. n. e bila je dopuštena samopomoć kao način zaštite privatnih prava. Rimski građani su putem samopomoći prinuđivali sugrađane na ispunjavanje obveza. Tek kada sami u tome ne bi uspjeli, tražili su intervenciju državnig organa.

Agrarne reforme braće Grah

Agrarne reforme su predstavljale set agrarnih zakona, čija je suština bila uvođenje zemljišnog maksimuma od 500 jugera ravnomjerno raspodjeljene zemlje. Na čelu reforme su se nalazili Tiberije i Gaj Grah. Iako je ta ravnomjerna podjela zemlje trebala pomoći popularima, taj cilj nikada nije ostvaren. Mijenjanje svojinske strukture jedne države je najteži dio posla, zato ubrzo braća bivaju ubijena. Pitanje svojinske izmjene ostaje neriješeno.

510. god. protjeran Takvinije, posljednji "kralj." Tim činom prestaje period kraljevstva i dolazi do nastanka republike.

četvrtak, 2. studenoga 2006.

Reforme Servija Tulija (Ustav); borbe patricija i plebejaca

Za vrijeme "Kraljevstva" dolazi do prelaza iz pred državnih u državne oblike organizacije i načina rada. Proces nastajanja države postaje povezan sa imovinskom diferencijacijom, koja je rezultat prirodnih razlika među ljudima. Osnovni metod razvoja i širenja države bilo je osvajanje novih teritorija. Pošto su se moćniji i bogatiji počeli izdvajati, Servije Tulije vrši podjelu čitavog stanovništva u pet imovinskih razreda/imovinski cenzusi. Svaki razred je bio dužan da formira centurije, odnosno vojne jedinice od po 100 vojnika. Najbogatiji su imali najviše i najbolje opremljenje centurije pa samim time stiču predispozicije za daljnja osvajanja. Oni su donosili i odluke u skupštinama koja sad dobiva naziv comitia centuriata, po principu jedna centurija jedan glas.

Prva dva razreda su stekla pravo donošenja odluka u skupštinama zbog velikog broja centurija koje su posjedovali. Gens gubi važnost, a postepeno se formiraju teritorijalne jedinice/tribusi. Postojale su dvije vrste tribusa:

1. tribus urbanae (gradska sirotinja koja ima manji broj centurija, samim time i manji broj glasova u skupštinama.)

2. tribus rusticae (seoski tribusi, koji su osnivali bogati i kojih je bio veći broj.)

Nakon toga se osnivaju skupštine pod imenom comitia tributa, a glasovanje je sada po principu jedan tribus, jedan glas. Ove reforme su izazvale još veća osvajanja.



Borbe patricija i plebejaca



Borbe su se desile na ekonomskom i političkom planu. Politički sistem je najviše nalikovao kastinskom sistemu, zatvorenoj grupaciji.

Bio je zabranjen brak patricija i plebejaca, sve do donošenja lex canulea, zakona koji je taj brak odobrio. Sve važnije funkcije su se nalazile u rukama patricija i iz zbog toga plebejci vrše samoorganizaciju i formiraju sabor u kojem se donose odluke. Te odluke su nazvane PLEBISCITI, odnosno odluke naraoda. One su se na početku ticale samo plebejaca, ali donošenjem lex Hortensia. zaključeno je da te odluke obavezuju cijeli narod. Plebejci su također izabrali svog narodnog tribuna kojeg su štitili.

Na polju pava plebejci nisu imali prava, jer je primjena prava bila namijenjena patricijima. Postojao je i problem tehničke prirode, jer su se ispreplela pravna i religijska pravila/ius i fas.

Pravom su se bavili sveštenici/pontifices, koji stvaraju pontificalno pravo. Ono nije bilo objavljeno pa plebejci nisu upućeni u pravila. Zbog toga su nečesto bili žrtva zloupotrebe, zato su se i zalagali da se pravo javno objavi.

Nastankom Zakonika XII ploča po prvi put pravo je sakupljeno i objavljeno. Na ekonomskog pogledu dolazi do pokušaja agrarnih reformi. Prvi put se javlja organizovanje kroz partije. Postojale su:

* Optimata - partija imućnih

* Populara - partija obespravljenih