ponedjeljak, 22. siječnja 2007.

Zaruke - SPONSALIA

Zaruke odnosno SPONSALIA su bile uzajamno obećanje budućeg zaključenja braka. U starije vrijeme zaruke su sklapane u svečanom obliku zvanom SPONSIO, koje su zaključivali obiteljske starješine budućih supružnika. Kasnije su zaruke sklapane prostim sporazumom iz kojeg je nastala obveza na naknadu štete od osobe koja je zaruke bezrazložno prekinula.



U istočnom dijelu Carstva za slučaj bezrazložnog raskida postojalo je obeštečenje u vidu kapare - ARRHA SPONSALICIA.

Osoba koja bi bez zakonskih razloga odbila stupiti u brak gubila je kaparu, a primljenu je vraćala u četverostrukom iznosu, odnosno dvostrukom po Justinijanovom pravu.

Pojam i pretpostavke braka

Rimski brak - MATRIMONIUM je pravnim propisima uređena monogamijska zajednica muškarca i žene. Za zaključenje pravovaljanog rimskog braka, morali su biti ostvareni sljedeći elementi: IUS CONUBII, AFFECTIO MARITALIS i PUBERTAS bračnih drugova, kao i pravom predviđena forma.

Pravo da zaključe valjan zakonski brak imale su samo osobe s IUS CONUBII tj. rimski građani i stari Latini.

AFFECTIO MARITALIS je bila volja živjeti kao muž i žena. Ta je volja morala biti trajna kao i činjenica zajedničkog življenja.

U brak su mogle stupiti samo djelatno sposobne osobe: žene s navršenih 12 i muškarci s 14 godina. Brak je bio zabranjen između krvnih srodnika u ravnoj liniji srodstva.

petak, 12. siječnja 2007.

Srodstvo i stupnjevi srodstva

U starom rimskom pravu, srodstvo se računalo po činjenici zajedničkog života unutar obitelji, a ne po krvi i podrijetlu. Srodnici su osobe koje su živjele i radile u istoj obitelji, a osobe koje su živjele izvan obitelji, makar bile u bliskoj krvnoj vezi, nisu smatrane srodnicima.

Blizina agnatskog srodstva u konzorciju je određivana po generacijama: najbliži srodnik - AGNATUS PROXIMUS je brat; djeca sve braće sačinjavaju sljedeću generaciju i međusobno su najbliži srodnici, bez obzira što potječu od raznih roditelja.

Raspadanjem konzorcija i osnivanjem agnatske obitelji pod vlašću kućnog starješine, agnatskim srodnicima se počinju smatrati osobe koje su podčinjene vlasti istog pater familiasa. Agnatsko srodstvo je prestajalo izlaskom iz očinske vlasti. Zahvaljujući djelatnosti pretora na nasljeđivanje se poziva emancipirani sin, koji to pravo, zbog raskida agnatske veze, ranije nije imao.



Krug kognatskih srodnika je puno širi od agnatskog jer je majka tu izvor srodstva jednako kao i otac. Zato se tu krvni srodnici dijele na srodnike po očevoj i po majčinoj lozi.

Krvnim srodstvom - COGNATIO se naziva veza između osoba koje potječu jedna od druge, ili imaju zajedničkog pretka, a ne potječu jedna od druge.

Krvni srodnici se dijele na

- srodnike u ravnoj i

- srodnike u pobočnoj liniji



Srodnici u ravnoj liniji - LINEA RECTA su osobe koje potječu jedna od druge, izravno, ili neizravno. Linija je ushodna ako su u pitanju preci - ASCEDENTES, a nishodna ako se promatraju potomci - DESCEDENTES, iste osobe.



Srodnici u pobočnoj liniji srodstva - LINEA TRANSVERSA su osobe koje potječu od zajedničkog pretka, ali ne jedna od druge (pr. braća, sestre itd.)



Postklasično i Justinijanovo pravo razlikuju krvne srodnike koji imaju:

- zajednička oba roditelja - GERMANI,

- zajedničkog oca - CONSANGUINEI,

- zajedničku majku - UTERINI



Polukrvni srodnici (polubraća i polusestre) su kognati drugog reda i na nasljedstvo se pozivaju tek poslije punokrvne braće i sestara.

Značajna podjela kognatskih srodnika je bila na:

- bračne - LEGITIMI

- izvanbračne - SPURII



Veza jednog bračnog druga sa srodnicima drugog bračnog druga se naziva TAZBINA (AFFINITAS) i računa se po blizini kognatskog srodstva.

Bliskost srodničkog odnosa između dvije osobe se izražava stupnjevima srodstva. Stupanj srodstva kognatskih srodnika se računa po broju poroda, po načelu koliko poroda, toliko stupnjeva srodstva (tot gradus, quot generationes).

(pr. majka, otac sa sinom, kćerkom - prvi stupanj srodstva ravne linije;

u pobočnoj liniji srodstva braća i sestre su u drugom...)