petak, 21. studenoga 2008.

POJAM I PREDMET OBVEZE




Obvezni odnos, obveza obligatio je pravni odnos izmedju dvije stranke, izmedju odredjenog vjerovnika (creditor, reus stipulandi) i odredjenog duznika (debitor, reus promittendi), gdje je vjerovnik ovlasten zahtjevati odredjenu cinidbu od duznika, a ovaj ju je obvezan izvrsiti uz prijetnju sankcijama obveznog prava.

            Osnovni elementi obveznog odnosa su:


  1. subjekti obveznog odnosa (vjerovnik i duznik)
  2. sadrzaj obveznog odnosa (prava vjerovnika i obveze duznika)
  3. predmet obveznog odnosa (obvezna cinidba, dare, facere ili praestare)
  4. pravno relevantna cinjenica koja dovodi do zasnivanja obveznog odnosa (izbor obveze)
Obvezni odnos je uvijek odnos koji djeluje uvijek izmedju stranaka, odredjenog vjerovnika i duznika (inter partes). Ovaj odnos najcesce nastaje ugovorom izmedju stranaka i tada govorimo o ugovornim obvezama. Obvezni odnos moze nastati i iz nedopustenih radnji – delikata i tada je rijec o deliktnim obvezama.

Sadrzaj obveznog odnosa cine prava vjerovnikai obveze duznika. Sadrzaj ugovornih obveza stranke mogu same odrediti ugovorom i prilagoditi svojim potrebama i zato kazemo da odredbe obveznog odnosa spadaju u ius dispositivum.
Predmet obveznog odnosa je obvezna cinidba koju je vjerovnik ovlasten zahtjevati od duznika, odnosno cinidba koju je duznik obvezan izvrsiti vjerovniku. Ako obvezni odnos promatramo sa stajalista vjerovnika, onda je rijec o trazbini (creditum, nomen), a s duznikova stajalista rijec je o dugu (debitum). Rimski pravnici su sadrzaj obveze oznacavali razlicitim terminima, dare, facere ili praestare. Dare je znacilo prijenos vlasnistva, prijenos ili uspostavljanje nekog drugog stvarnog prava, ili prijenos posjeda stvari; facere (i non facere) oznacava oznacava svaku drugu cinidbu koja se sastoji u duznikovu cinjenju ili propustanju; praestare se odnosi na stetu nastalu neizvrsenjem neke obveze na dare ili facere.


Ukoliko duznik ne ispuni svoju obvezu, slijedi ga sankcija obveznog prava, koja se sastojala ili u nadoknadi stete ili placanju novcane kazne. Vjerovnik je sudskim putem (tuzbom) trazio ekvivalent izostale cinidbe iz duznikove imovine i tada bi nastajale utuzive obveze (obligatio civilis), odnosno obveze koje se mogu ostvariti sudskim putem. Za razliku od toga postojale su i naravne obveze (obligatio naturalis) koje se nisu mogle ostvariti procesualnim sredstvima.



Obvezni odnos nastaje nastupi odredjena pravno relevantna cinjenica koja sluzi kao izvor obveznog odnosa.