ponedjeljak, 31. kolovoza 2009.

Zabluda (ERROR)


Zabluda (error) je pogresna predodzba o cinjenici koja je bila vazna za zakljucenje pravnog posla.
Da bi dovela do nevaljanosti pravnog posla, zabluda mora biti podnosljiva, bitna i mora se odnositi na nepoznavanje cinjenica.
Zabluda je podnosljiva (error iustus), ako se ne moze pripisati krajnjoj nemarnosti osobe koja se nalazila u zabludi. Zabluda mora biti bitna (error essentialis), da bi dovela do nevaljanosti pravnog posla, tj. mora se odnositi na nepoznavanje bitnih cinjenica vezanih za sadrzaj pravnog posla. Slucajevi bitne zablude su: error in negotio, error in corpore, error in persona i error in substantia.
Error in negotio je zabluda o sustini i sadrzaju pravnog posla. Do ovakve zablude dolazi kada stranke ne preciziraju u potpunosti sve elemente ugovora, tako da dodje samo do prividne saglasnosti. Pravni posao nije nastao.
Error in corpore je zabluda o predmetu pravnog posla. Do ove zablude dolazi kada stranke nisu mislile na isti predmet. Takva zabluda je mogla dovesti do nistavosti pravnog posla, ali ako su stranke mislile na isti predmet, ali ga drugacije imenovale, nije se radilo o zabludi.
Error in persona je zabluda o osobi suugovaratelju ili njegovim bitnim osobinama. Ova je zabluda dovodila do nistavosti pravnog posla samo ako je individualitet odredjene osobe bio od izrazite vaznosti. Tada se radi o ugovorima intuitu personae (gdje je identitet i odredjene osobine suugovaratelja bitan).
Error in substantia je zabluda o materiji od koje je napravljen predmet. Ova je zabluda mogla dovesti do nevaljanosti pravnog posla. (prsten od zlata)
Zabluda je morala biti vezana uz nepoznavanje cinjenica koje je bilo ispricivo u skladu s nacelom da nepoznavanje cinjenica ne skodi (error facti non nocet), ali nepoznavanje pravnih propisa nije moglo biti razlog ponistenja pravnog posla, jer nepoznavanje prava skodi (ignorantia iuris nocet).

Namet (MODUS)

Namet ili nalog (modus) je stranacka odredba koja se dodavala besplatnim pravnim poslovima inter vivos i mortis causa, kojom se stjecatelju namece neka duznost.
Razlikuje se od uvjeta po tome sto uvjet odgadja, ali ne sili, a nalog sili, ali ne odgadja. U pocetku nije postojala direktna tuzba za izvrsenje naloga, vec samo indirektna sredstva prisile. U postklasicnom i Justinijanovom pravu javlja se actio praescriptis verbis na izvrsenje naloga, a ako je izvrsenje nemoguce, moze se traziti povratak darovanja kondikcijom causa dana causa non secuta.

Rok (DIES)


Rok (dies) je buduci izvjesni dogadjaj o cijem nastupanju, prema volji stranaka ovisi pocetak ili prestanak ucinka pravnog posla.
S obzirom da o uvjetu ovisi pocetak ili prestanak ucinka pravnog posla, razlikujemo pocetne i zavrsne rokove.
Pocetni rok (dies a quo) je stranacka odredba kojom se pocetak ucinka pravnog posla veze za nastup odredjenog vremena.
Buduci da kod roka nema neizvjesnosti, obvezni odnos s pocetim rokom se smatra vec postojecim, samo je ispunjenje obveze odgodjeno do nastupanja roka. Ono sto je placeno ne moze se vratiti putem condictio indebiti.
Zavrsni rok (dies ad quem) je stranacka odredba kojom je odredjivano vrijeme prestanka ucinka pravnog posla.
Prema tome postoji li neizvjesnosti oko nastupa zavrsnog roka, dijele se na proste i slozene.
Prosti rokovi su oni kod kojih je sigurno da ce i kada ce nastupiti, tu spadaju:
-         dies certus an certus quando (za koje je sigurno da ce se i kada ce se dogoditi)
-         dies certus an incertus quando (za koje se zna da ce sigurno nastupiti, ali se ne zna kada)
Slozeni rokovi su oni kod kojih nije sigurno hoce li ugovoreno vrijeme uopce nastupiti. Sadrze element neizvjesnosti, te se nazivaju rokovi – uvjeti prema nacelu dies incertus pro condicione habetur. Tu su:
-         dies incertus an certus quando (ne zna se hoce li se dogoditi, ali se zna kada bi trebalo da nastupi)
-         dies incertus an incertus quando (za koje nije sigurno hoce li ni kada ce nastupiti)
Vrlo je vazno tacno odrediti vrijeme trajanja ugovorenog roka, jer rokovi cesto dovode do stjecanja, promjene ili gubitka prava. Postoje dva nacina racunanja vremena: computatio civilis i computatio naturalis.
            Kod computatio civilis u obzir se uzimaju iskljucivo dani kao cjelina, a racunali su se od ponoci do ponoci. Kao zadnji dan roka, ako se radilo o stjecanju prava, uzimao se pocetak posljednjeg dana, a ako se radilo o gubitku prava, uzimao se kraj posljednjeg dana. Rok je mogao biti odredjen tacno kalendarskim danima (datum neki), ali se cesto racuna tzv. pomicnim rokovima (kroz neko vrijeme). Ako su u pitanju mjeseci, racunali su se kao vremensko razdoblje od 30 dana, godine su se racunale kao vremensko razdoblje od 365 dana.
            Kod dugih rokova, vazno je tempus continuum, odnosno da je rijec o kontinuiranom, neprekinutom vremenu i kod njih se uzimao u obzir svaki pojedini dan po kalendaru, a kod kracih rokova je vazno tempus utile, odnosno korisno vrijeme, u kojem je stranka mogla da obavlja odredjenu pravnu radnju.
            Computatio naturalis se samo u iznimkama primjenjivalo za racunanje vremena. Podrazumjeva racunanje roka od momenta zakljucenja ugovora do istog trenutka posljednjeg dana (a momento ad momentum).

Uvjet (CONDICIO)


Uvjet (condicio) je buduca i objektivno neizvjesna okolnost, o kojoj, prema volji stranaka ovisi ucinak pravnog posla.
Uvjetovanje pravnog posla u rimskom pravu omoguceno je tek pojavom ugovora bonae fidei. Ugovaranje uvjeta i roka nije bilo dopusteno za pravne poslove starog rimskog prava tzv. actus legitimi.
Stranke mogu na razlicite nacine uvjetovati pravni posao i zbog toga postoji teorija o pravim i nepravim uvjetima.
Kod pravih uvjeta pocetak ili prestanak ucinka pravnog posla ovisi  nastupanju ili ne nastupanju uvjeta. Bitne pretpostavke pravog uvjeta su buducnost i objektivna neizvjesnost. Pravi uvjeti se dijele na nekoliko skupina, a prva podjela je na suspenzivne (odgodne) i rezolutivne (raskidne) uvjete. Ova je podjela izvrsena prema tome da li od nastupanja uvjeta ovisi pocetak ili prestanak ucinka pravnog posla.
Suspenzivni ili odgodni uvjet je uvjet o cijem nastupanju ovisi pocetak ucinaka pravnog posla. Suspenzivni uvjet odgadja ucinak pravnog posla do nastupanja ili ne nastupanja uvjetovane okolnosti. Ako se uvjet ispuni nastupit ce i svi ucinci pravnog posla, ako se uvjet izjalovi, do ucinaka pravnog posla nece doci.
Rezolutivni ili raskidni uvjet je onaj o cijem nastupanju ovisi prestanak ucinka pravnog posla. Kod rezolutivnog uvjetovanja pravni posao proizvodi sve ucinke od casa zakljucenja, ali ce posao biti raskinut ukoliko nastupi rezolutivni uvjet. Ako se ispuni uvjet, prestat ce i ucinci pravnog posla, a ako se izjalovi, ucinci pravnog posla ostaju trajni.
Sljedeca podjela pravih uvjeta je na pozitivne (afirmativne) i negativne uvjete. Za ovu podjelu je bitno treba li se neka okolnost dogoditi ili ne, odnosno mijenja li se dosadasnje pravno stanje ili se ono ne mijenja.
Pozitivni (afirmativni) uvjet trazi da se neka okolnost dogodi, cime se mijenja i dosadasnje stanje. Kod pozitivnog uvjeta pocetak ili prestanak ucinka pravnog posla ovisi o nastupanju buduceg neizvjesnog dogadjaja.
Negativni uvjet trazi da se nesto ne dogodi, odnosno da se ne mijenja dosadasnje stanje. Kod negativnog uvjeta ucinci pravnog posla ovise o nenastupanju buduceg i neivjesnog dogadjaja. Negativni uvjet je ispunjen tek kada je sigurno da se uvjetovana okolnost nece ostvariti.
Sljedeca podjela pravih uvjeta je na potestativne, kazualne i mikstne uvjete. Ova je podjela izvrsena prema tome da li nastupanje uvjetovane okolnosti ovisi o volji ovlastenika, djelatnosti trecih osoba ili slucaju.
Potestativni uvjet je uvjet cije nastupanje ili nenastupanje u potpunosti ovise od volje ovlastenika.
Kazualni ili slucajni uvjet je uvjet cije nastupanje ili nenastupanje ovise o slucaju, djelovanju visih sila ili radnji trece osobe koja nije zainteresirana za dati pravni posao.
Mikstni ili mjesoviti uvjet je uvjet cije nastupanje ili nenastupanje ovise i kombinaciji svega navedenog, volji ovlastenika, slucaju/djelovanju visih sila ili radnji trece osobe.
Kod uvjetovanog pravnog posla treba razlikovati vrijeme kada je jos neizvjesno hoce li uvjet nastupiti (condicio pendet), kada je uvjet nastupio (condicio existit) ili se izjalovio (condicio deficit).
Condicio pendet je vrijeme pendencije, koje zapocinje od casa zakljucenja pravnog posla pa do momenta ispunjenja ili izjalovljenja uvjeta. To je razdoblje kada je jos neizvjesno da li ce se ostvariti uvjetovana okolnost (uvjet visi – condicio pendet). Vrijeme pendencije izaziva razlicite posljedice ovisno od toga da li je pravni posao zakljucen pod suspenzivnim ili rezolutivnim uvjetom.
Pravni posao sklopljen pod suspenzivnim uvjetom je nastao i postoji, ali ne proizvodi pravne ucinke sto znaci da ne dolazi do promjena u postojecem stanju. Znaci da uvjetno optereceni nije postao duznikom, niti uvjetno ovlasteni vjerovnikom. Kod poslova koji se ticu prijenosa prava vlasnistva, vlasnik do ispunjenja uvjeta ostaje vlasnik za vrijeme pendencije, ima pravo na stvarnopravne tuzbe, raspolaganje stvari i njenim plodovima. Ono sto je placeno za vrijeme pendencije moze se traziti nazad uz pomoc condictio indebiti. Medjutim nastaju i odredjene obveze za uvjetno opterecenog i uvjetno ovlastenog. Uvjetno optereceni ne smije ni u kom slucaju uzrokovati onemogucene izvrsenja obveze nakon ispunjenja uvjeta, ili onemoguciti ispunjenje uvjeta, u suprotnom se smatra da se uvjet ostvario (fikcija ispunjenja uvjeta). Obveze suspenzivnog uvjeta su bile nasljedive i na aktivnoj i na pasivnoj strani. Obveze uvjetno ovlastenog su bile da odgovara za svaku stetu ili unistenje stvari za vrijeme pendencije u slucaju ispunjenja uvjeta.
Pravni posao zakljucen pod rezolutivnim uvjetom je izazivao u potpunosti suprotne posljedice. S obzirom da tada nastupaju svi pravni ucinci od casa zakljucenja pravnog posla, to znaci da ce uvjetno ovlasteni postati vjerovnik (ili vlasnik ako je rijec o prijenosu vlasnistva), a uvjetno optereceni duznik. Ono sto je placeno ne moze se vratiti nazad uz pomoc condictio indebiti.
Condicio existit  znaci da se uvjet ostvario i da je zavrsilo vrijeme pendencije. Pozitivni uvjet je ispunjen ako se desila uvjetovana okolnost koja je bila predvidjena kao uvjet i koja mjenja dosadasnje stanje. Negativni uvjet se ostvario onda kada je sigurno da uvjetovana okolnost nece nastupiti. Kada se ostvari suspenzivni uvjet to znaci da nastupaju svi pravni ucinci predvidjeni za taj pravni posao. Kod pravnih poslova sklopljenih pod suspenzivnim uvjetom postavljalo se pitanja od kojeg momenta nastupaju pravni ucinci; da li tek nakon ispunjenja uvjeta (ex nunc) ili djeluju retroaktivno, tj. vec od casa zakljucenja pravnog posla (ex tunc). Kada se ostvari rezolutivni uvjet to znaci da svi ucinci pravnog posla prestaju. Rimsko pravo je poznavalo i fikciju ispunjenja uvjeta, gdje se uvjet smatrao ispunjenim, iako nije ispunjen, u slucaju da je ispunjenje uvjeta onemogucio uvjetno optereceni.
Condicio deficit je kada se uvjet izjalovi.

Nepravim uvjetima nedostaju pretpostavke pravih uvjeta (buducnost i objektivna neizvjesnost). Nepravih uvjeta ima sedam.
Nuzni ili sigurni uvjet (condicio necessaria) je uvjet kojem nedostaje neizvjesnost. Uvjetovana okolnost je buduca, ali je sigurno da ce se desiti. Takvi pravni poslovi su smatrani valjanim, ali bi uvjet preuzeo ulogu roka.
Nepravi uvjet (condicio in praesens vel in praeteritum collata) je uvjet cija se okolnost vec dogodila ili se dogadja, bez obzira je li strankama to poznato ili ne. Takav se posao smatra bezuvjetnim jer okolnost mora biti objektivno, a ne subjektivno neizvjesna.
Nemoguci uvjet (condicio impossibilis) je uvjet koji je nemoguce ipuniti bilo fizicki ili pravno. Nemoguci uvjeti su imali za posljedicu nistavost pravnih poslova inter vivos, a za mortis causa, poslovi su smatrani bezuvjetnim.
Nemoralni uvjet (condicio turpis) je uvjet koji je bio protivan drustvenom moralu. Ima iste posljedice kao i nemoguci uvjet.*
Protupravni uvjet (condicio conta legem) je uvjet koji je protivan pravnim propisima.*
Pravni uvjet (condicio iuris) je uvjet koji je vec predvidjen pravnim poslom i nije potrebno da ga stranke dodatno ugovaraju.
Perpleksni (iskljucujuci) uvjet je uvjet koji je proturjecan samoj sustini pravnog posla te izaziva nistavost za pravne poslove inter vivos i mortis causa.