Compensatio (prijeboj) je nacin prestanka obveze medjusobnim obracunavanjem potrazivanja koja postoje izmedju dvije osobe.
U razdoblju starog prava do kompenzacije je moglo doci samo dragovoljnim sporazumom stranaka jer staro civilno pravo nije dopustalo prijeboj. U klasicnom je pravu uvedena kompenzacija kao opce nacelo u poslovima bonae fidei, a kasnije prelazi i na poslove stricti iuris. Klasicno pravo je poznavalo dragovoljnu, zakonsku i sudsku kompenzaciju. Justinijanovo pravo je postavilo odredjena pravila za prijeboj.
Potrazivanja su morala biti uzajamna, dospjela, istorodna i likvidna.
Kompenzacija je mogla biti izvrsena samo izmedju stranaka koje su uzajamno vjerovnik i duznik. Postojale su neke iznimke od zahtjeva uzajamnosti: jamac je mogao protiv vjerovnika kompenzirati potrazivanja glavnog duznika; solidarni duznik je mogao staviti u prijeboj prema vjerovniku potrazivanja suduznika; ustupljeni duznik je mogao potrazivanje novog vjerovnika staviti u prijeboj potrazivanja koje je imao prema starom vjerovniku.
Potrazivanja moraju biti dospjela. Nisu se mogle kompenzirati utuzene dospjele obveze s nedospjelim protupotrazivanjem.
Potrazivanja koja se medjusobno obracunavaju moraju biti istovrsna. Oba potrazivanja moraju glasiti na stvari istog roda i kvalitete.
Potrazivanja moraju biti likvidna, tj. jasna i lahko odrediva, tako da ih sudac moze lahko utvrditi bez dugotrajnog dokazivanja.
Kada su bile ispunjene navedene pretpostavke dolazilo je do gasenja potrazivanja i protupotrazivanja ipso iure.
Nema komentara:
Objavi komentar