nedjelja, 18. listopada 2009.

Literarni kontrakti




Literarni kontrakt – expensilatio je nastajao jednostranim upisom potrazivanja u vjerovnikove poslovne knjige. Literarni kontrakti su expensilatio, hirografa i singrafe.
Expensilatio (nomen transscripticium) je kontrakt koji je nastajao upisom potrazivanja u vjerovnikove poslovne knjige. Kontrakt je nastajao tek onda kada bi vjerovnik u svoju blagajnicku knjigu upisao ime duznika i iznos duga. Kontrakt je dobio ime expensilatio po posebnoj rubrici za izdatke – expensa, u vjerovnikovoj blagajnickoj knjizi. U rubrici izdataka su mogle biti izvrsene 2 vrste upisa: nomina arcaria kod kojih je naveden razlog upisa i koji su sluzili samo kao dokaz i evidencija o duznikovoj obvezi i nomina transscripticia kod kojih nije navodjen razlog upisa, expensilatio je nastajao u ovom slucaju. Smatra se da je ovaj kontrakt nastajao u posebnim slucajevima kada je trebalo izvrsiti novaciju postojece obveze tako sto bi bio promjenjen duznik ili pravna osnova duga.
Tuzba: vjerovnik je za zastitu potrazivanja imao na raspolaganju condictio certae creditae pecuniae.
Hirografa i singrafe su kontrakti kojima su se sluzili peregrini u istocnim provincijama Carstva. Hirografa je literarni kontrakt koji je nastajao sastavljanjem i potpisivanjem zaduznice od strane duznika. Time je nastajala apstraktna obveza jer nije bilo potrebno navesti pravni razlog (causa) obveze. Singrafa je literarni kontrakt koji je nastajao tako sto su zaduznicu sastavljali javni pisari ili bankari u nazocnosti svjedoka koji su morali potpisati dokument. Navodjeno je ko, kome, koliko duguje, takodjer apstraktno.

Stipulacija




Stipulacija je jednostrano obvezujuci formalisticki apstraktni kontrakt stricti iuris koji je zakljucivan svecanim pitanjem buduceg vjerovnikastipulatora i odgovorom buduceg duznikapromisora.
Prvobitni oblik stipulacije zvao se sponsio po gl. spondere koje su stranke koristile. (vjerovnik pita duznika obvezujes li se na to i to, on odgovori da se obvezuje) Nije bila potrebna nazocnost svjedoka niti nekog drzavnog organa jer se smatralo da je izgovaranjem propisane formule duznik preuzeo obvezu i da je mora izvrsiti. Duznikova obveza je nastajala izgovaranjem propisanih rijeci. Pravna osnova (causa) obvezivanja nije navedena ni u pitanju niti u odgovoru kojim je zakljucivana stipulacija niti je na sudu bilo potrebno navoditi tu osnovu. Zato je stipulacija bila apstraktni pravni posao. Imala je siroku upotrebu jer su se pomocu nje zakljucivali poslovi raznih vrsta.
Tuzbe: vjernovik je za zastitu svog potrazivanja po klasicnom pravu mogao podici condictio certae creditae pecuniae, odnosno condictio certae rei – ako se radilo o stipulatio certa (ako se stipulacija odnosila na placanje odredjene sume novca, davanja odredjenih stvari) i actio incerti ex stipulatu – ako se radilo o stipulatio incerta (ako se predmet duznikove obveze sastojao u cinjenju ili propustanju).
Vremenom su formalnosti stipulacije popustile te je postala dostupna i peregrinima. Kada je utjecaj religije poceo opadati uz stipulaciju se poceo sastavljati pisani dokument cautio kao dokaz da su izvrsene sve usmene formalnosti. Kasnije usmena forma nije ni izgovarana, pisani dokument postaje srz posla. Tako stipulacija od verbalnog postaje literarni kontrakt. Apstraktnost stipulacije je omogucila vjerovnicima razne zloupotrebe – duznik izgovori svecanu formulu i obaveze se, a vjerovnik mu ni ne pozajmi novac. Ovakvog duznika je isprva stitio pretor dopustivsi prigovor na prevaru – exceptio doli, kojim je duznik mogao odbiti vjerovnikovu tuzbu, ako dokaze da je prevaren. Kasnije je duzniku omogucen prigovor, a i tuzba protiv vjerovnika ako mu novac nije dobrojan. Justinijanovo pravo je propisalo da vjerovnik uvijek mora dokazati postajanje pravne osnove ako je zelio ono sto je duznik obecao. Tako je stipulacije od apstraktnog postala kauzalan pravni posao.

NEXUM




Nexum spada u grupu verbalnih kontrakata koji su nastajali izgovaranjem propisanih svecanih rijeci. Pored nexuma ubrajaju se i stipulacija, prediatura, vadiatura, dotis dikcija i iuriurandum liberti.
Nexum je kontrakt o zajmu zakljucivan u formi per aes et libram. Ukoliko ne bi vratio dug, duznik je bio izlozen mjerama tzv. osobne ovrhe – vjerovnik ga je mogao prodati u ropstvo, ostaviti u svojoj kuci da radom otplati dug, ili usmrtiti. Zbog ovako teskih posljedica neksum je bio zabranjen zakonom lex Poetelia Papiria de nexis. Time je ukinuto dugovinsko ropstvo i vjerovnici upuceni samo na duznikovu imovinu.