srijeda, 21. prosinca 2011.

Kupoprodaja (emptio –– venditio)

Kupoprodaja (emptio – venditio) je konsenzualni potpuno dvostrano obvezujuci kontrakt bonae fidei kojim se jedna stranka – prodavatelj (venditor) obvezuje prepustiti drugoj strani – kupac (emptor) mirno uzivanje neke stvari, a druga strana se obvezuje platiti kupovnu cijenu.

Kupoprodaja je sklopljena cim se stranke dogovore o bitnim elementima ugovora, a to su predmet i cijena.

Predmet kupoprodaje:

Predmet kupoprodaje moze biti svaka stvar koja je u pravnom prometu, tjelesna ili netjelesna (prava na tudjoj stvari, potrazivanja, pravo na nasljedstvo). Pokretne tjelesne stvari se nazivaju roba – merx. Predmetom kupoprodaje mogle su biti i stvari koje nisu bile u vlasnistvu prodavatelja u momentu zakljucenja ugovora. Stvar nije morala postojati u casu zakljucenja ugovora jer je bilo moguce prodati buducu stvar. Razlikuju se dva slucaja: emptio rei speratae i emptio spei.

*Emptio rei speratae (kupnja stvari kojima se nadamo) je uvjetna kupnja jer je kupac duzan platiti cijenu samo ako stvari nastanu i u onoj kolicini u kojoj nastanu.

*Emptio spei (kupnja nade na dobitak) je bezuvjetna kupnja jer se kupac obvezuje platiti stvar za unaprijed odredjenu sumu i ako stvar ne nastane ili nastane u manjoj kolicini od ocekivane. Kupac preuzima rizik za postanak stvari nadajuci se da ce stvar nastati u kolicini i kvaliteti vecoj od placene cijene.
Cijena (pretium):
Cijena je vrijednost stvari izrazena u novcu.

*cijena mora biti izrazena u novcu da bi se radilo o kupoprodaji, jer davanje stvari za stvar predstavlja razmjenu (permutatio).

*kupovnina mora biti odredjena (pretium certum) ili odrediva po objektivnim sigurnim kriterijima tako da se o njezinoj visini ne mora sklapati nova pogodba.

*cijena mora biti ozbiljno misljena (pretium verum), ne smije biti fiktivna ili simulirana.

Klasicno pravo nije zahtjevalo da cijena bude pravicna (pretium iustum), da odgovara pravoj vrijednosti stvari. Strankama je bilo prepusteno ugovoriti cijenu koju zele. Smatralo se prirodnim da svako zeli prodati sto skuplje i kupiti sto jeftinije. Ovakav stav se poceo mjenjati u nastojanju da se sprijeci osiromasenje seljaka i njihovo pretvaranje u kolone. Prodavatelj nekretnina je mogao raskinuti kupoprodajni ugovor ako nije dobio ni polovicu vrijednosti zemljista. Tako je nastao institut laesio enormis. Justinijanovo pravo je proklamiralo nacelo da cijena ne smije biti manja od polovice prave vrijednosti predmeta, inace je prodavatelj imao pravo raskinuti ugovor i traziti natrag stvar uz povratak kupovnine. Kupac je mogao odrzati ugovor ako bi nadoplatio razliku cijene do prave vrijednosti.
Karakteristike kupoprodaje:

Kupoprodaja je neformalni konsenzualni kontrakt jer je nastajao prostom saglasnoscu stranaka o predmetu i cijeni. To je kontrakt bonae fidei jer se medjusobne duznosti stranaka prosudjuju po nacelima postenja i povjerenja u prometu. Kupoprodaja je potpuno dvostrano obvezujuci (sinalagmaticni) kontrakt. Sklapanjem ugovora obje stranke istovremeno postaju i vjerovnik i duznik, obvezujuci se na ispunjenje odredjenih cinidbi. To je naplatan pravni posao je se za cinidbu trazi ekvivalentna protucinidba (ekvivalent u novcu). Kupoprodaja je kauzalan pravni posao. Causa kupoprodaje je stjecanje prava vlasnistva. 
Prava i obveze stranaka:

Zakljucenjem kupoprodaje nastaju prava i obveze za obje stranke jer je kupoprodaja potpuno dvostrano obvezujuci kontrakt. Iz nacela bonae fidei i sinalagmaticnosti ugovora je izvedeno pravilo da su obveze stranaka ovisne jedna o drugoj. To znaci da nijedna stranka nije mogla zahtjevati izvrsenje protucinidbe od druge stranke ako sama nije svoju cinidbu vec izvrsila ili je barem bila spremna izvrsiti je. Na toj osnovi stavljeni prigovor je nazvan exceptio non adimpleti contractus (prigovor neispunjenog ugovora).
Obveze kupca:

*Najvaznija kupceva obveza se sastoji u placanju kupovnine koju je, ukoliko vrijeme isplate nije odredjeno ugovorom, duzan predati odmah prilikom primitka stvari. Za ovu obvezu kupac odgovara do visine culpa levis in abstracto (za naknadu stete koju prodavatelj pretrpi zbog zakasnjenja u isplati cijene prouzrocene njegovom krivnjom).

*Kupac je obvezan preuzeti stvar i platiti kamate od dana kada mu je predan predmet ako nije odmah isplatio kupovninu.

*Duzan je nadoknaditi prodavatelju nuzne troskove oko odrzavanja stvari koje je ovaj imao od momenta sklapanja ugovora.

*Nakon zakljucenja kupoprodajnog ugovora rizik za slucajni propast stvari snosi kupac, (perfecta emptione periculum est emptoris).

*Kupac mora platiti stvar premda je nije dobio ili ako je vec platio nije mogao traziti povrat novca.
*Od zakljucenja ugovora do predaje kupcu pripadaju svi plodovi stvari.
Obveze prodavatelja:

*Osnovna obveza prodavatelja sastoji se u predaji stvari u ugovoreno vrijeme i na ugovorenom mjestu. Ako nije nista ugovoreno, obveza prodavatelja na predaju stvari je nastajala odmah. Obvezan je predati i plodove koje je stvar dala od momenta zakljucenja do momenta izvrsenja ugovora.

*Duzan je cuvati stvar, pa odgovara za stetu na stvari do visine culpa in levis abstracto.

*Prodavatelj je bio obvezan osigurati kupcu nesmetan posjed i uzivanje stvari, te nijedna osoba nije mogla pravnim sredstvima oduzeti kupcu posjed stvari. Nije morao prenijeti kviritsko vlasnistvo na kupca. Ako se radilo o res mancipi stvarima dovoljno je osigurati bonitarno vlasnistvo koje ce uzukapijom dovesti do zasnivanja kviritskog vlasnistva.

Zastita:

Za zastitu prava ugovornih stranaka su sluzile actiones bonae fidei: actio emptiza zastitu svih prava kupca, za ostvarenje zahtjeva na predaju stvari i actio venditi za zastitu prava prodavatelja, zahtjev na platez kupovnine i troskova koje je prodavatelj pretrpio ako bi kupac zakasnio s preuzimanjem stvari. Tuzbu je mogla podici samo strana koja je svoju obvezu vec izvrsila ili je bila pripravna izvrsiti je. Sudac je morao voditi racuna o svim okolnostima vezanim za ugovor.

Dodatni uglavci uz kupoprodaju knjiga. Odgovornost za pravne i fizicke nedostatke naknadno.

Nema komentara:

Objavi komentar