Ortastvo (drustvena nagodba - societas) je konsenzualni sinalagmaticni kontrakt bonae fidei kojim se dvije ili vise osoba (socii) medjusobno obvezuju zajednickim sredstvima i radom ostvariti imovinsku dobit.
Cilj, elementi i vrste ortastva:
Osnovni cilj drustvene pogodbe je udruzivanje radi obavljanja odredjenih poslova kojima ce se ostvariti imovinska dobit. U tu svrhu ortaci (socii) formiraju zajednicku imovinu u koju svaki od njih unosi svoj ulog. Ulozi ne moraju biti jednaki po vrijednosti. Mogu se sastojati u novcu, radu, pravima, vlasnistvu i koristenju stvari. Ovako stvorena imovina ne pripada drustvu kao cjelina jer societas nije pravna osoba, nego pojedinim clanovima drustva koji na njoj sticu suvlasnistvo.
Ortaci su u drustvo mogli unijeti svoju cjelokupnu imovinu i zajednicki obavljati sve svoje poslove (societas omnium bonorum), ili se obvezati da ce gospodariti samo imovinom koju steknu poslovnom djelatnoscu (societas quaestus), udruziti se radi obavljanja odredjene poslovne grane (societas negotiationis) ili udruzivati dio imovine radi izvrsenja jednog posla (societas uinus rei).
Karakteristike ugovora o ortastvu:
Drustvena pogodba je konsenzualni sinalagmaticni kontrakt bonae fidei. Potice iz ius gentiuma, kasnije zasticen posebnom tuzbom actio pro socio. Zakljucuje se prostom saglasnoscu volja. Justinijanovo pravo je zahtjevalo da volja da se zakljuci ortastvo (affectio societatis) bude izricito izrazena. Ako se stranke ne bi dogovorile o vrsti ortastva koje su osnovale, vrijedila je pretpostavka da se radi o societas questus. Ortastvo je ugovor intuitu personae jer se temelji na posebnom odnosu povjerenja. Buduci da se radi o sinalagmaticnom kontraktu, medju ortacima nuzno nastaju uzajamna prava i obveze. Societas nije pravna osoba jer nema svojstvo subjekta prava s posebnom imovinom razlicitom od imovine pojedinih clanova.
Prava i obveze stranaka:
Ortastvo je uzajamno obvezan ugovor. Osnovna obveza svakog ortaka je bila unijeti ugovoreni dio imovine u drustvo i sudjelovati u diobi dobiti i gubitka zajednice. Dioba dobiti i gubitka je odredjivana ugovorom, a ako nista nije dogovoreno, dijeli se na jednake dijelove bez obzira na visinu udjela. Ugovor o ortastvu koji bi nekog ortaka iskljucio iz diobe dobiti bio bi nistav jer bi se radilo o lavovskom ortakluku (societas leonina). Svaki je ortak imao pravo sudjelovati u vodjenju poslova ortastva. Pri tome bi nastupio kao posredni zastupnik ostalih clanova. Pri tome bi odgovarao za culpa levis in abstracto.
Prestanak ortastva:
Kao odnos intuitu personae, ortakluk prestaje smrcu bilo kojeg clana ili uslijed capitis deminutio, jednostranim otkazom pojedinog clana (renuntiatio), dogovorom svih clanova o razvrgnucu, te otvaranjem stecaja nad imovinom nekog clana. Ako bi preostali clanovi ostali u zajednici, smatralo se da je osnovano novo ortastvo. Drustvena pogodba je prestajala i postizanjem svrhe, protokom roka i propascu cjelokupne imovine.
Zastita:
Za ostvarenje uzajamnih zahtjeva i priznatih prava ortacima je stajala na raspolaganju actio pro socio. To je tuzba bonae fidei pa je presuda zasnivana na nacelima pravicnosti i dobre vjere. Dioba zajednicke imovine, odnosno raskid ortakluka postizan je putem actio communi dividundo.
