Za sticanje posjeda po rimskom pravu su bila nužna oba konstitutivna elementa, corpus i animus.
Originarno se posjed sticao neovisno o volji dosadašnjeg posjednika.
Ako se radilo o sticanju posjeda na nekretninama, trebalo je na očit način pokazati da je stečena faktična vlast, npr. ograđivanjem. Za sticanje posjeda pokretnih stvari originarnim putem se također tražilo vidljivo materijalno zahvaćanje stvari.
Derivativno, posjed se stiče sporazumom s ranijim posjednikom koji predaje stvar novom posjedniku.
Za derivativno sticanje posjeda nekretnina vrijedili su strogi zahtjevi za zasnivanje faktične vlasti. Za sticanje posjeda pokretnih stvari derivativnim putem je bio dovoljan bilo koji akt kojim bi se nedvojbeno pokazalo da je izvršen prenos posjeda.
Klasično pravo je poznavalo dva načina prenosa posjeda stvari već samim sporazumom stranaka. To su:
* Traditio brevi manu - postoji u slučaju kada se stranke dogovore da će dosadašnji detentor stvar ubuduće držati kao posjednik.
* Constitutum possessorium - suprotan slučaj od navedenog; dosadašnji posjednik će na temelju sporazuma stranaka ubuduće držati stvar samo kao detentor.
Kao faktično stanje posjed je prestajao gubitkom konstitutivnih elemenata - corpore i animo (kada posjednik napusti stvar), ili samo corpore (kada posjednik mimo svoje volje izgubi faktičnu vlast na stvari).
Gubitkom faktične vlasti mimo svoje volje, posjednik stječe pravo zahtjevati posjedovnu zaštitu i sve dok ima to pravo smatra se posjednikom iako je izgubio corpus.
Nema komentara:
Objavi komentar