In iure cessio je derivativni način sticanja vlasništva po civilnom pravu koji se sastojao u prividnoj parnici (lis imaginaria) radi priznanja vlasništva.
Odvijala se uz sudjelovanje pretora, dotadašnjeg vlasnika (in iure cedens) i stjecatelja (vincidans). Stjecatelj bi izgovorio svečanu formulu prisvajanja - vindicatio, kojom je tužitelj u postupku legisakcije in rem otvorio postupak. Ako dotadašnji vlasnik ne bi izgovorio formulu protutvrdnje (contravindicatio), pretor bi dosudio stvar stjecatelju (addictio). Tako bi fiktivna parnica završila.
Zbog svoje apstraktnosti, in iure cessio se koristila u različite svrhe:
* za prijenos vlasništva na res mancipi i res nec mancipi
* za osnivanje, prijenos i ukidanje prava
* za osnivanje i ukidanje služnosti
* za ustupanje nasljedstva
* za oslobađanje robova (manumissio vindicta).
In iure cessio je fiktivna parnica o vlasništvu, tako da otuđivatelj nije odgovarao za evikciju. Na osnovu in iure cessio nisu nastajale actio auctoritatis i actio de modo agri.
Nema komentara:
Objavi komentar