Po pretorskom pravu, duznik je imao pravo uloziti prigovor protiv vjerovnikovog zahtjeva kojim je isticao postojanje odredjenih cinjenica koje mu daju pravo da ne izvrsi cinidbu iz postojece obveze – ope exceptionis.
Pactum de non petendo je neformalni sporazum kojim se vjerovnik odricao prava da zahtjeva vracanje duga od duznika. Ukoliko bi se vjerovnik predomislio i ipak zatrazio isplatu, duznik je mogao istaknuti prigovor sklopljenog sporazuma o oprostu duga exceptio pacti conventi i time zauvijek odbiti tuzbu. Vjerovnik je mogao oprostiti dug u cjelosti ili djelomicno, trajno ili privremeno. Ako se vjerovnik odrice svog prava trajno i zauvijek, radi se o pactum de non petendo in perpetuum; privremeni oprost duga je znacio samo pricek, pactum de no petendo in tempus i duznik je kroz odredjeno vrijeme mogao odbiti vjerovnikovu tuzbu dilatornom ekscepcijom.
Neformalni sporazum o oprostu duga se mogao odnositi samo na odredjenog duznika, pactum de non petendo in personam, ili na sve sudionike u obveznom odnosu, jamce, nasljednike, pactum de non petendo in rem…
Nema komentara:
Objavi komentar