nedjelja, 18. listopada 2009.

Stipulacija




Stipulacija je jednostrano obvezujuci formalisticki apstraktni kontrakt stricti iuris koji je zakljucivan svecanim pitanjem buduceg vjerovnikastipulatora i odgovorom buduceg duznikapromisora.
Prvobitni oblik stipulacije zvao se sponsio po gl. spondere koje su stranke koristile. (vjerovnik pita duznika obvezujes li se na to i to, on odgovori da se obvezuje) Nije bila potrebna nazocnost svjedoka niti nekog drzavnog organa jer se smatralo da je izgovaranjem propisane formule duznik preuzeo obvezu i da je mora izvrsiti. Duznikova obveza je nastajala izgovaranjem propisanih rijeci. Pravna osnova (causa) obvezivanja nije navedena ni u pitanju niti u odgovoru kojim je zakljucivana stipulacija niti je na sudu bilo potrebno navoditi tu osnovu. Zato je stipulacija bila apstraktni pravni posao. Imala je siroku upotrebu jer su se pomocu nje zakljucivali poslovi raznih vrsta.
Tuzbe: vjernovik je za zastitu svog potrazivanja po klasicnom pravu mogao podici condictio certae creditae pecuniae, odnosno condictio certae rei – ako se radilo o stipulatio certa (ako se stipulacija odnosila na placanje odredjene sume novca, davanja odredjenih stvari) i actio incerti ex stipulatu – ako se radilo o stipulatio incerta (ako se predmet duznikove obveze sastojao u cinjenju ili propustanju).
Vremenom su formalnosti stipulacije popustile te je postala dostupna i peregrinima. Kada je utjecaj religije poceo opadati uz stipulaciju se poceo sastavljati pisani dokument cautio kao dokaz da su izvrsene sve usmene formalnosti. Kasnije usmena forma nije ni izgovarana, pisani dokument postaje srz posla. Tako stipulacija od verbalnog postaje literarni kontrakt. Apstraktnost stipulacije je omogucila vjerovnicima razne zloupotrebe – duznik izgovori svecanu formulu i obaveze se, a vjerovnik mu ni ne pozajmi novac. Ovakvog duznika je isprva stitio pretor dopustivsi prigovor na prevaru – exceptio doli, kojim je duznik mogao odbiti vjerovnikovu tuzbu, ako dokaze da je prevaren. Kasnije je duzniku omogucen prigovor, a i tuzba protiv vjerovnika ako mu novac nije dobrojan. Justinijanovo pravo je propisalo da vjerovnik uvijek mora dokazati postajanje pravne osnove ako je zelio ono sto je duznik obecao. Tako je stipulacije od apstraktnog postala kauzalan pravni posao.

Nema komentara:

Objavi komentar