U prvim fazama razvoja cilivnog prava bila je karakteristična čvrsta povezanost vjerskih pravila označenih terminom FAS sa pravnim pravilima terminom IUS.
Stvaranjem IUS i FAS, primjenom i tumačenjem prava u ovom periodu bavili su se sveštenici - pontifici, pa se pravo nazivalo pontifikalno pravo. Vremenom će se pravom početi baviti i svjetovna lica - laici i to uglavnom iz redova patricijskog društvenog sloja. Sadržaj pravnih propisa tada nije bio dostupan široj javnosti što je imalo za posljedicu vršenje značajnih zloupotreba u primjeni prava.
Zbog toga su plebejci kao primarni cilj svojih političkih borbi imali u objavljivanju prava. Taj cilj je postignut donošenjem Zakonika XII ploča - "Lex duodecim tabularum." Pod jakim pritiskom plebejaca u narodnim skupštinama formirana je komisija od deset patricija koji su nazvani decenvisi legibus scribundus /desetorica koji pišu zakone.
Ova komisija je posjetila Grčku kako bi se upoznala sa tamo već izvršenim sličnim zakonskim reformama, poznatim pod nazivom Solonovi zakoni. Nakon toga, kad su se vratili, desetorica su sačinili prvi tekst deset ploča zakonika da bi kasnije nakon što se vidjelo da je ostalo mnogo neriješenih pitanja bile donesene još dvije ploče zakona. Zakonik XII ploča predstavlja prvu jedinstvenu kodifikaciju tada važećeg prava u Rimskoj državi.
Zakonik je regulirao sljedeći odnos: prve tri ploče su bile posvećene rimskom sudskom postupku, tako da je
1. ploča regulirala pitanje poziva na sud (in ius vocatio),
2. ploča je regulirala pitanje vođenja sudske rasprave,
3. je posvećena načinu izvršenja sudske presude (manus iniectio),
4. obiteljsko pravo,
5. tutorstvo i nasljedno pravo,
6. vlasništvo i pravni poslovi,
7. susjedovni i međašni odnošaji,
8. delikti (uglavnom privatni),
9. javni delikti i pravni postupak (ius publicum),
10. ius sacrum
11. i 12. ploča nadopuna ostalim pločama
Činjenica da su upravo prve tri ploče bile posvećene sudskom postupku, objašnjava se zahtjevima plebejaca, da se ova pitanja što detaljnije reguliraju kako bi se što više ograničio prostor mogućih zloupotreba, a na štetu plebejaca.
Tekst zakona je objavljen na bronzanim pločama koje su bile izložene na rimskom trgu Forum Romanum.
390. godine nakon upada Gala u Rim, te ploče su bile uništene.
Nakon toga postavlja se pitanje kako je uopće sačuvan tekst Zakonika.
O tome mnogo možemo saznati iz zapisa Cicerona koji tvrdi da je Zakonik imao veliki autoritet nad rimskim društvom, te da su ga đaci u školama učili napamet. Tako je usmena tradicija predstavljala način prenošenja tog sadržaja. Sa pojavom prvih pisanih djela rimskih pravnika ta tradicija je fragmentarno zapisana u tim djelima, a na osnovu pismene ostavštine humanisti su uspjeli izvršiti veoma uspješne rekonstrukcije teksta zakona.
Zakon u sebi sadrži određene nazadne principe, poput taliona u kažnjavanju ("oko za oko, zub za zub"), zatim vrlo mali broj odredbi se tiče obveznog prava, što se objašnjava niskim stupnjem privrednog razvoja tog perioda.
Na pitanje do kada je zakon bio na snazi, može se reći da je formalnopravno ovaj zakon važio tokom cjelokupne pravne rimske historije, sve do donošenja Justinijanove kodifikacije. S druge strane, rješenja tog zakona su od strane društvene prakse napuštena, jer nisu pružala odgovore na pitanja koja je postavljala novonastala praksa 451 god. pr. n. e.
Nema komentara:
Objavi komentar