Miraz (dos) je imovinski doprinos koji su žena, njezin pater familias ili srodnici davali mužu radi lakšeg uzdržavanja obitelji. U početku je ovo bila moralna obaveza, a od perioda Augusta je postala pravna obaveza žene, ako je bila sui iuris. Miraz koji je davao pater familias zvao se dos profecticia, a dos adventicia je bio miraz iz drugih izvora. Miraz se mogao ugovoriti na razne načine: dos aut datur, aut dicitur, aut promittitur. Obveza davanja miraza je poticala iz promissio dotis:
- dotis dictio - jednostrano obecanje miraza, verbalni kontrakt.
- datio dotis - prenošenje miraznih dobara na muža.
- pactum dotis - neformalnim ugovorom dato obećanje.
Dok je preovladavao brak s manusom (matrimonium cum manu), miraz je postajao muževljevo vlasništvo, ali zbog čestih razvoda miraz je putem cautio rei uxoriae bio vraćan. Kasnije je muž mogao biti tužen s actio rei uxoriae.
U vrijeme Konstantina raširen je običaj darovanja prije braka. Donatio ante nuptias, contrados je bio dar koji je zaručnik ili njegov pater familias davao zaručnici očekujući da će namjeravani brak biti sklopljen. Ovaj je dar odgovarao vrijednosti miraza. Darovanom imovinom je upravljao muž, njegovom smrću bi pripala djeci, ali je žena imala pravo uživanja.
U Justinijanovom pravu u korist žene je bila ustanovljena prešutna hipoteka na cjelokupnoj muževljevoj imovini, radi osiguranja miraza, a ženi je pripadala i vlasnička tužba rei vindicatio za potrazivanje miraznih stvari.
Nema komentara:
Objavi komentar