subota, 17. studenoga 2007.

Priraštaj - ACCESSIO

Priraštaj (accessio) je stjecanje vlasništva spajanjem stvari različitih vlasnika u novu cjelinu pri čemu sporedna stvar, sjedinjena s glavnom, prestaje biti samostalnim predmetom vlasništva.



Vlasnik novonastale cjeline je vlasnik glavne stvari, a koja je glavna stvar i koja sporedna odlučivalo se od slučaja do slučaja. Glavnom stvari je najčešće smatran dio koji je održavao bit cjelokupne nove stvari.



Slučajevi akcesije obuhvataju sjedinjenje pokretnih stvari s pokretnim, pokretnih s nepokretnim i spajanje između dijelova jedne nepokretne stvari i dijelova druge nepokretne stvari.



1. Priraštaj pokretnih stvari postoji kada se jednoj stvari, kao osnovnoj, doda druga, tako da obje stvari pripadnu vlasniku važnije od njih (primjer: tuđom bojom obojiti vlastitu tkaninu).



2. Spajanje pokretnih stvari s nepokretnim javlja se u sljedećim slučajevima:



* satio - sijanje na tuđem zemljištu;

* implantatio - sađenje na tuđem zemljištu;

* inaedificatio - građenje na tuđem zemljištu, ili građenje tuđim materijalom na vlastitom zemljištu.



Za navedene slučajeve vrijedi pravilo superficies solo cedit, odnosno, da sve što je posijano, posađeno i sagrađano na tuđem zemljištu, ili izgrađeno tuđim materijalom na svom zemljištu pripada vlasniku zemljišta jer se zemljište smatra glavnom stvari.



3. Priraštaj dijelova jedne nepokretne stvari s dijelovima druge nepokretne stvari, postoji u sljedećim slučajevima:



* alluvio - kada rijeka naslaže nanos uz obalu i time uveća zemljišta uz obalu;

* avulsio - kada rijeka odnese komad zemljišta zajedno s drvećem, pa ono pusti korijenje u zemljište na koje je donijeta;

* alveus derelictus - kada rijeka napusti svoje korito;

* insula in flumine nata - kada se pojavi otok u rijeci; vlasnici priobalnih zemljišta dijele korito, odnosno otok, po liniji povučenoj sredinom rijeke.

Nema komentara:

Objavi komentar