Osoba koja posjeduje sva tri statusa, može ipak iz nekih razloga biti ograničena u pravnoj sposobnosti.
Tu se ističu: klasna i socijalna pripadnost, vjera, spol i umanjenje časti.
U sferi klasne i socijalne pripadnosti u doba republike, najviše su trpili plebejci zbog svoje nejednakosti s patricijima na polju javnog i privatnog prava. Nakon izjednačavanja patricija i plebejaca, pojavljuje se novi stalež nobiliteta, odnosno senatora, ali su njihove ovlasti ipak ubrzo bile ograničene, zatim razlike između honestioresa i humilioresa u carsko doba imalo je važnosti u javnom i krivičnom pravu.
Na vjerskom polju nakon dolaska kršćanstva, heretici, Židovi i pagani su bili diskriminirani. Heretici nisu mogli praviti oporuku, ni naslijeđivati po oporuci, Židovi ne mogu sklapat brak s kršćanima ni držati kršćanske robove, a pagani nisu smjeli vršiti svoje kultove.
Spolna diskriminacija se odnosila na žene u obitelji i položaju u društvu. Žena je isključena iz javnih prava, a njena privatna pravna sposobnost je bila ograničena. Žena ne može imati patria potestas, ne može vršiti adopciju, niti biti tutorom, ali je doživotno pod tutorstvom.
Preko NOTA CENSORIA se moglo desiti umanjenje časti od cenzora. Oni su nekog mogli obrisati s liste senatora ili vitezova, ili smjestiti u slabiji tribus.
Postojale su i pravno sposobne osobe koje nisu imale djelatnu sposobnost ili im je ona bila ograničena. Razlozi za to su bili slijedeći: dob, spol, zdravstveno stanje i rasipništvo. Ovdje se samo misli na osobe SUI IURIS, jer osobe ALIENI IURIS nisu ni imale imovinsku sposobnost.
Nema komentara:
Objavi komentar