petak, 15. prosinca 2006.

Pravna i poslovna sposobnost - CAPUT i STATUS

Pravo osoba u rimskom pravu obuhvata dvije osnovne skupine pravnih pravila: statusno i obiteljsko pravo.

Statusno pravo regulira pitanja pravne i djelatne sposobnosti subjekata prava kao sudionika u javnom i privatnom životu Rima koji se odvija izvan kruga obitelji.

Obiteljsko pravo uređuje pravni položaj pojedinih osoba unutar rimske obitelji.

OSOBA - pojam koji označava sposobnost biti nositelj prava i obveza.

PERSONA - označava se "čovjek" bez obzira da li se radi o slobodnoj osobi ili robu.

CAPUT - označava položaj pojedinca u pravu.

CAPACITAS - ukazivao samo na sposobnost stjecanja prava iz nasljedstva.

STATUS - položaj u društvu i obitelji.

Pravna sposobnost - CAPACITAS IURIDICA je svojstvo biti nositeljem prava i obveza.

SUBJEKT PRAVA - osoba koja ima pravnu sposobnost tj. fizička osoba (persona physica).

U rimsko doba je punu pravnu sposobnost imao samo pater familias (svojevlasna osoba personae sui iuris), koji je bio na čelu rimske obitelji. Osobe koje su bile podložne njegovoj vlasti nisu imale pravnu sposobnost (personae alieni iuris).

Pravna sposobnost je prestajala prirodnom i građanskom smrću - gubitak slobode i gubitak rimskog prava građanstva.

PRAVNE OSOBE (PERSONA IURIDICA, PERSONA MORALIS) ili UNIVERSITATES predstavlja kolektiv, skup fizičkih osoba i imovine s posebnom namjenom kojima pravni poredak priznaje svojstvo subjekta prava.

DJELATNA SPOSOBNOST (CAPACITAS AGENDI) - sposobnost preduzimati pravne poslove.

DELIKTNA SPOSOBNOST - sposobnost odgovaranja za svoje protupravne radnje.

Osoba ne mora imati i deliktnu i pravnu sposobnost.

Rimljani su poistovjećivali spolnu zrelost (pubertas) sa djelatnom sposobnošću.

Djeca do 7. godina INFANTES su bila potpuno djelatno nesposobna.

Osobe od 7. do 12. godina (za djevojčice) i 14. godina (za dječake) MAIORES su imale ograničenu djelatnu sposobnost.

Osobe starije od 12/14 godina su smatrane punodobnim PUBERES i potpuno djelatno sposobnim.



NASCITURUS pravilo: nasciturus pro iam nato habetur, quotiens de commodis eius agitur.

začeto a još nerođeno dijete, smatrat će se rođenim u času ostaviteljeve smrti ukoliko se radi o zaštiti njegovih interesa o nasljeđivanju.



COMMORIENTES: u slučaju smrti više osoba istodobno, koje su međusobno zakonski nasljednici, klasično pravo je smatralo da su život izgubile istovremeno, dok se ne bi drugačije dokazalo.



Pravni subjektivitet prestaje smrću.

Nema komentara:

Objavi komentar