Posjed - possessio je faktična vlast na tjelesnoj stvari - corpus, s voljom stvar držati za sebe - animus possidendi. Elementi posjeda u rimskom pravu su CORPUS i ANIMUS POSSIDENDI.
Vlasnik je osoba koja je na pravom propisani način zasnovala pravnu vlast na stvari, dok je posjednik svaka osoba koja ima faktičnu vlast na stvari, tj. mogućnost njezina korištenja, bez obzira na način na koji je došla do stvari.
Vlasništvo je najvažnije stvarno pravo, a posjed samo faktično stanje koje postoji neovisno o bilo kakvom pravu. Najčešće je vlasnik ujedno i posjednik stvari jer se stvar u pravilu nalazi u njegovoj faktičnoj vlasti, mada postoje situacije u kojima vlasnik izgubi faktičnu vlast na stvari bilo svojom voljom, bilo protiv svoje volje, ali ipak vlasništvo je ostajalo neokrnjeno, jer kao stvarno pravo prati stvar ma u čije ruke ona došla.
Faktična ili materijalna vlast na stvari (corpus), predstavlja mogućnost da se stvar koristi i upotrebljava. Animus je akt volje koji se ogleda u određenom vanjskom ponašanju.
Detentio je fakticna vlast bez volje imati stvar za sebe. Detentori su osobe koje drže stvar na temelju nekog obveznog odnosa, odnosno na temelju odobrenog stvarnog prava na tuđoj stvari. Oni ne drže stvar u svoje ime, nego u ime osobe koja im je dala stvar i kojoj će je vratiti. Ta druga osoba, koja je detentoru ustupila faktičnu vlast na stvari i dalje je posjednik, uživa posjedovnu zaštitu jer ima animus, a corpus vrši posredstvom detentora.
Vrste posjeda:
* POSSESSIO AD INTERDICTA (juristički, interdiktni posjed) je posjed koji sadrži oba konstitutivna elementa, corpus i animus, zbog čega je zaštićen pretorskim interdiktima.
* POSSESSIO CIVILIS; POSSESSIO EX IUSTA CAUSA; POSSESSIO AD USUCAPIONEM je juristički posjed koji se temelji na nekom pravnom razlogu i koji na temelju predaje stvari - traditio, ili putem dosjelosti - usucapio dovodi do zasnivanja prava vlasništva.
* POSSESSIO VITIOSA - POSSESSIO NON VITIOSA (s obzirom na način stjecanja posjeda). Posjed koji je stečen silom - vi; krađom - clam; zloupotrebom povjerenja - praecario, je viciozni posjed. Ako nije stečen na ove načine radi se o nevicioznom posjedu.
* POSSESSIO BONAE FIDEI - POSSESSIO MALAE FIDEI. Prvi je pošten posjed - posjednik u momentu zasnivanja posjeda nije znao i nije mogao znati da razlog - causa stjecanja sadrži mane zbog kojih ne može postati vlasnikom stvari. Riječ je o oprostivoj bludnji. Drugi je nepošten posjed - u momentu stjecanja posjeda, posjednik je znao ili je mogao znati za nedostatke koji će mu onemogućiti da postane vlasnikom stvari.
* QUASI POSSESSIO (posjed prava) - postoji kada neko faktično vrši sadržaj nekog prava (corpus) s voljom da postupa kao da se radi o njegovom pravu (animus).
Nema komentara:
Objavi komentar