Stvarno pravo, zajedno s obveznim i nasljednim pravom, spada u skupinu pravnih pravila kojima se uređuju imovinski odnosi među ljudima - ius qoud ad res partinet - imovinsko pravo.
Za zaštitu stvarnih prava su predviđene actiones in rem, a za zaštitu obveznih prava actiones in personam.
Osnovne karakteristike stvarnih prava su:
* učinak inter vivos
* stvarnopravnost
* apsolutnost
* obveza na pasivnost
* trajnost
* vezanost za stvar
* ograničenost broja
* Stvarna i obvezna prava služe za uređivanje imovinskih odnosa za vrijeme života subjekata prava, imaju učinak inter vivos.
* Stvarnopravni odnos je odnos između ljudi povodom stvari. Objekt stvarnopravnog odnosa je stvar, iz čega proističe stvarnopravnost kao bitna karakteristika stvarnog prava.
* Osnovni smisao djelovanja tužbe in rem je u tome što titular stvarnog prava može podići tužbu protiv bilo koje osobe koja ga neovlašteno onemogući ili ograniči u vršenju stvarnopravnih ovlasti. Stvarna prava su zato apsolutna, jer djeluju prema svakome - erga omnes.
* Stvarna prava stvaraju obvezu na pasivnost kod svih drugih osoba naređujući im da ne poduzimaju nikakve radnje kojima bi omeli ovlaštenika stvarnog prava.
* Stvarno pravo je u pravilu trajno jer promatra subjekte kao uživatelje prava.
* Stvarno pravo je vezano za stvar i prati stvar bez obzira kod koga se ona nalazi.
* Broj stvarnih prava je u svakom pravnom sistemu ograničen. U rimskom pravu je bilo pet stvarnih prava:
. vlasništvo
. služnosti
. emfiteuza
. superficies
. založno pravo
Vlasništvo je najvažniji institut ne samo stvarnog prava nego i cijelog pravnog sistema. Posebnu skupinu stvarnih prava čine stvarna prava na tuđim stvarima (iura in re aliena).
Nema komentara:
Objavi komentar