Već u najstarijem razdoblju historije dolazi do diobe pučanstva na slobodne i robove. Ta dioba je nastala po principu robovlasničke države, gdje se društvo grubo moglo podijeliti na robovlasnike i robove. Robovlasnici su se dalje dijelili na niži i viši sloj, gdje su patriciji pripadali višem i bogatijem sloju, koji je uživao političku moć, za razliku od nižeg sloja koji su činili plebejci i koji nisu imali jednaka ni ekonomska ni politička prava kao patriciji. To je bilo normalno jer su se neki izdvojili kao sposobniji te su upravljali slabijima. U kategoriji slobodnih ljudi ulazili su patriciji i plebejci, a postojala je i kategorija ovisnih ljudi, tzv. klijenti. Zbog nejednakosti iz kategorije slobodnih ljudi dolazi do borbe između viših i nižih slojeva, povlaštenih i podređenih. Cilj tih borbi jeste da se izjednače u ekonomskom i političkom pogledu. Kasnije te borbe prelaze u formu građanskih ratova.
Patriciji su bili punopravni članovi stare gentilne organizacije. Zbog toga su se samo oni mogli koristiti zajedničkim šumama i pašnjacima (tzv. ager gentilicius). Novoosvojena zemlja je postajala njihov plijen. Jedino su njima pripadala sva građanska i politička prava. Kao vladajući stalež za sebe su zadržali pravo davati članove senata i kurijatskih skupština, obnašati magistrature i svećeničke službe (ius honorarum). Bavili su se zemljoradnjom, što im je omogućilo privrednu prevlast.
Plebejci su bili slobodni ljudi čije podrijetlo nije sa sigurnošću utvrđeno. U odnosu na patricije bili su dosta diskriminirani u političkom i privrednom pogledu jer nisu pripadali staroj gentilnoj organizaciji. Bavili su se obrtom i trgovinom koji u ono vrijeme nisu bili unosni zbog općeg siromaštva. Imali su pravo sklapati pravne poslove civilnog prava (commercium) da bi mogli trgovati s patricijama (nisu imali pravo na ius conubii). Najveći dio ratnog plijena i osvojena zemlja su pripadali patricijama. Zbogt toga su bili prinuđeni zaduživati se pod nepovoljnim uvjetima kod patricija sklapajući ozloglašeni oblik starinskog zajma (nexum) koji je dužnika, koji ne bi vratio dug pretvarao u roba. To su bili razlozi zbog kojih su plebejci vodili borbe za političku emancipaciju. Taj položaj plebejaca je bio popravljen reformom Servija Tulija, donošenjem Zakonika XII ploča, uvođenjem novih magistratura (plebejski tribuni), ukidanjem dužničkog ropstva, smanjenjem kamatne stope i agrarnim reformama.
Klijenti su bili slobodni siromašni pučani koji su se stavljali pod zaštitu nekog patricija (patronus). Odnos između klijenta i patronusa je predstavljao osobnu vezu s obostranim pravima i obvezama. Klijenti su imali pravo glasa u kurijatskoj skupštini.
Robovi (instrumentum vocalae) u ovom razdoblju nemaju veliku ulogu u privrednom životu. Robovi nisu smatrani subjektima, već objektima prava. Svi su članovi porodice prinuđeni raditi. Zato ropstvo ima patrijarhalni karakter. Izvori ropstva su bili ratovi i dužničko ropstvo. Položaj robova u ovo vrijeme nije bio puno gori od položaja klijenata.
Super članak,pomogli ste mi :)
OdgovoriIzbriši