utorak, 20. prosinca 2011.

Zajam (mutuum)

Zajam (mutuum) je realni jednostrano obvezujuci kontrakt stricti iuris koji je zakljucivan tako sto je jedna stranka – zajmodavac, creditor predavala u vlasnistvo drugoj stranci - zajmoprimcu, debitor besplatno, odredjenu sumu novca ili odredjenu kolicinu zamjenjivih stvari, cime nastaje zajmoprimceva obveza vratiti u odredjenom roku jednaku kolicinu stvari iste kvalitete i vrste.

Zajam je zakljucivan prostom predajom stvari (traditio). Nisu bile potrebne nikakve posebne formalnosti. Mogle su ga zakljuciti sve osobe koje su imale poslovnu sposobnost. Bio je pristupacan i peregrinima. Zajmodavac mora biti vlasnik stvari da bi prenio pravo vlasnistva na zajmoprimca. Osobe alieni iuris moraju imati suglasnost pater familiasa u suprotnom nastaje samo naravna obveza (obligatio naturalis).

Predmet zajma:

Predmet zajma su zamjenjive stvari – genus. Zajmoprimac na pozajmljenim stvarima stice pravo vlasnistva.
Karakteristike zajma:

*mutuum je realni kontrakt, znaci da je obveza iz zajma nastajala tek predajom zamjenjivih stvari u vlasnistvo duzniku s namjerom da se ustanovi duznikova obveza na povrat jednake kolicine stvari iste vrste i kvalitete.

*mutuum je strogi ugovor, stricti iuris, jer je stupio na mjesto starog formalistickog neksuma.

*mutuum je jednostrano obvezujuci kontrakt (contractus unilateralis). Zakljucenjem zajma uvijek nastaje jedna obveza – da duznik vrati istu kolicinu stvari iste vrste i kvalitete i jedno potrazivanje – vjerovnik koji je ovlasten zahtjevati vracanje duga.

*mutuum je besplatan ugovor, sto se objasnjava njegovim porijeklom iz prijateljske usluge. Ako su se uz zajam htjele ugovoriti i kamate onda je o njima trebalo sklopiti posebnu stipulaciju – stipulatio usurarum.

Kamate usurae su naknada za koristenje tudjih zamjenjivih stvari, najcesce novca. Kamatna obveza moze nastati ugovorom usurae conventionales ili na temelju zakona usurae legales. Ako se glavnica dugovala iz obveze stricti iuris, ugovor o kamatama je morao biti zakljucen u obliku stipulacije, a kamate su se utuzivale posebnom tuzbom. Kod negotia bonae fidei kamate su se mogle ugovoriti dodatnim paktom.
Prava i obveze stranaka:

Zakljucenjem zajma je nastajala zajmoprimceva obveza na povrat jednake kolicine stvari iste vrste i kvalitete. U skladu s nacelom casus sentit dominus zajmoprimac je snosio rizik za slucajnu propast pozajmljenih stvari jer je aktom predaje postajao njihovim vlasnikom. Ako bi duznik namirio jednaku kolicinu istovrsnih stvari s namjerom vracanja duga, pa te stvari propadnu uslijed slucaja, zajmoprimceva obveza nije prestajala prema nacelu genus non perit. Zajmoprimac je morao vratiti dug na vjerovnikov zahtjev ili kada istekne rok koji je mogao biti ugovoren posebnom klauzulom ili paktom kojim je duznik neformalno obecavao da ce platiti dug u odredjenom roku i na odredjenom mjestu.

Zastita:

Za zastitu neformalnog zajma sluzile su tuzbe iz pravno neosnovanog obogacenja (condictio sine causa). Vjerovnik je uz pomoc condictio certae creditae pecuniae mogao zahtjevati samo onu sumu novca koju je pozajmio duzniku, a s condictio certae creditae rei samo jednaku kolicinu zamjenjivih stvari. Vjerovnikova tuzba bi bila u cjelini odbijena zbog uvecanog zahtjeva (pluspetitio) ako bi zahtjevao nesto sto nije bilo dugovano ili vise nego sto je duzniku predao (pluspetitio rei); ako bi trazio vracanje duga prije dospjelosti (pluspetitio tempore); ili na drugom mjestu (pluspetitio loco); ili po osnovi po kojoj nije bilo dugovano (pluspetitio causa). pomorski zajam-knjiga.

Nema komentara:

Objavi komentar