Novatio (obnova obveze) je ugovor izmedju vjerovnika i duznika kojim se postojeca obveza gasi i zamjenjuje novom, koja sadrzi neki novi element. Sklapanjem novacijskog ugovora stara obveza se gasi zajedno sa svim akcesornim pravima. Novacija je uvijek vrsena u formi stipulacije (novacijska stipulacija).
Pretpostavke za novaciju su: novi element (aliquid novi), forma i volja stranaka (animus novandi). Najcesca novina se sastojala u promjeni subjekata obveznog odnosa i tada se radi o novatio qualificata. Promjena osobe vjerovnika je vrsena aktivnom delegacijom, crediti. Na temelju upute starog vjerovnika duznik bi sklopio s novim vjerovnikom ugovor istog sadrzaja, cime se stara obveza gasila. Ovdje se radi o ustupanju potrazivanja – cessio.
Promjena osobe duznika je mogla biti izvrsena pasivnom delegacijom, delegatio debiti, kada je duznik upucivao drugu osobu da se novacijskom stipulacijom obveze da ce postojeci dug platiti istom vjerovniku. Ako je do promjene duznika doslo bez duznikova pristanka, radi se o expromissio.
Novacija izmedju istih subjekata (novatio simplex) je vrsena promjenom sadrzaja ili promjenom pravne osnove. Justinijanovo pravo je prosirilo mogucnost novacije tako sto je dopustilo promjenu predmeta obveze. Propisuje da je za novaciju potrebna i izricita ocitovana volja stranaka kako bi se izbjegla dvojba o pitanju jesu li stranke zaista htjele proizvesti ucinak novacije. Za razliku od navedenih oblika, postojala je i novatio necessaria koja je bila vezana za ucinak litiskontestacije i presude.
Nema komentara:
Objavi komentar