Razdjeljena obveza postoji kada na duznickoj, odnosno vjerovnikovoj strani postoji vise subjekata, a cinidba je djeljiva, tako da je svaki vjerovnik ovlasten traziti, odnosno svaki od suduznika je obvezan ispuniti samo jedan dio cjelokupne cinidbe.
Kod razdjeljene obveze postoji toliko pojedinacnih samostalnih obveza koliko ima duznika, odnosno vjerovnika. Potrazivanje se izmedju vise vjerovnika dijeli na jednake dijelove, tako da svaki od njih moze zahtjevati samo svoj dio potrazivanja. Dug se jednako dijeli medju suduznicima na jednake dijelove, tako da je svaki od duznika odgovoran samo za svoj dio obveze. Buduci da se radi o vise samostalnih obveza sudbina jedne od njih ne utjece na ostale, tako da ako vjerovnik naplati svoje potrazivanje, na njega ne utice hoce li i ostali vjerovnici naplatiti. Jednako tome, ako jedan od duznika ispuni svoj dio obveze, s tim nema veze hoce li ostali duznici ispuniti svoje obveze. Ako vjerovnik oprosti dug jednom od suduznika, ostali i dalje trebaju namiriti svoje dugove.
Ako na duznickoj, odnosno vjerovnickoj strani ima vise subjekata, a cinidba je nedjeljiva, nastaje solidarna obveza.
Predmet ovih obveza su cinidbe koje su glasile na nedjeljive stvari, kao i cinidbe ciji je sadrzaj facere. Solidarne obveze su nastajale ugovorom i tada se nazivaju korealne solidarne obveze jer su nastajale stipulacijom zakljucenom izmedju vise subjekata na duznickoj, vjerovnickoj ili na obje strane. Solidarnost moze biti pasivna i aktivna.
Pasivna solidarnost postoji kada na duznickoj strani ima vise subjekata, tako da je svaki od suduznika duzan ispuniti cjelokupnu obveznu cinidbu na zahtjev vjerovnika, a vjerovnik je ovlasten zahtjevati od svakog duznika ispalu cjelokupnog iznosa duga.
Aktivna solidarnost postoji kada na vjerovnikovoj strani postoji vise subjekata, tako da je svaki od vjerovnika ovlasten od duznika zahtjevati izvrsenje cjelokupne obvezne cinidbe.
Ako cinidbu izvrsi jedan od suduznika (kod pasivne solidarnosti) ili potrazivanje naplati jedan od vjerovnika (kod aktivne solidarnosti) time se gasi obveza za sve ostale subjekte. Ova se solidarnost jos naziva i elektivna solidarnost jer vjerovnik moze izabrati od kojeg ce duznika zahtjevati izvrsenje cjelokupne cinidbe, kao sto duznik moze odrediti kojem ce vjerovniku isplatiti dug, sve dok neki od vjerovnika ne zatrazi namirenje.
Obveza ne prestaje sve dok vjerovnik ne namiri svoje potrazivanje, tako da je on mogao nakon utuzenja jednog duznika utuziti i ostale. Za ostale nacine gasenja obveze vrijedilo je pravilo da oni koji izazivaju gasenje ipso iure djeluju prema svima, a oni koji su izazivali gasenje ope exceptionis imali su ucinak samo prema duzniku koji je mogao istaknuti odnosni prigovor. Justinijanovo pravo je uvelo i tzv. beneficium divisionis, kojim je utuzeni duznik dobio pravo zahtjevati od vjerovnika da utuzi i ostale duznike, za njihov alikvotni dio obveze, cime se solidarna obveza izjednacava sa razdjeljenom. Postklasicno pravo je uvelo za pasivne solidarne obveze tzv. beneficium cedendarum actionum, na osnovu koje je duznik – platac dobio pravo regresa od ostalih suduznika, vjerovnik mu je morao ustupiti svoje tuzbe protiv ostalih suduznika.
Postojale su i kumulativne solidarne obveze koje su nastajale pocinjenjem delikata. Ovi su delikti povlacili penalne tuzbe (actiones paenales), ciji je cilj kaznjavanje pocinitelja. U slucaju kada je delikt izvrsilo vise osoba svaki od suizvrsitelja je bio obvezan platiti cio iznos kazne (poena privata) a isplata jednog od duznika nije oslobadjala ostale. Medjutim delikti kojima je prouzroceno ostecenje imovine povlacili su reipersekutorne tuzbe (actiones rei persecutoriae) koje su dovodile do elektivne solidarnosti.
Nema komentara:
Objavi komentar