Pogodbe koje sklapa sin obitelji (suus) ili rob (servus) mogu u stanovitim slucajevima obvezivati i oca obitelji, odnosno gospodara. Sin obitelji se naime mogao samostalno obvezivati i mogao biti tuzen, no buduci da nije mogao imati vlastite imovine jer je sve stjecao za oca obitelji, nije se vjerovnik prakticki mogao protiv sina ovrsno naplatiti. Robovi su se takodjer bavili privrednim poslovanjem, opet u korist svoga gospodara, no oni se nisu mogli ni obvezivati, osim naturalno, a nisu mogli biti ni tuzeni, jer nisu mogli biti stranka pred sudom. Tuzbe protiv imaoca vlasti zovu se actiones adiecticiae qualitatis. Ovamo pripadaju:
1.Actio quod iussu-ako bi pater familias ovlastio trecega da s kucnim sinom ili robom sklopi pravni posao, odnosno, ako bi sa znanjem trecega nalozio sinu ili robu da s trecim sklopi pravni posao, odgovarao je uz njih potpuno (in solidum) za obveze iz takvih poslova.
2.Actio institoria i exercitoria-ako je pater familias sina obitelji ili roba postavio voditeljem trgovackog ili kojeg drugog obrta (institor ili factor), odnosno, ako bi ga kao vlasnik broda (exercitor navis) postavio za kapetana brofa (magister navis) smatralo se da u tome predlezi ovlastenje za sklapanje pravnih poslova koji spadaju poslovanju toga obrta.
3.Actio de peculio i tributoria-ako je otac obitelji sinu ili gospodar robu odobrio peculium, odgovarao je imalac vlasti akcijom de peculio za obveze sina, odnosno za naturalne obveze roba u vezi s upravom pekulija, ali samo do visine pekulija (dumtaxat de peculio) u casu izricanja presude. No do te visine nije on odgovarao samo stvarima pekulija, nego citavom svojom imovinom.
4.Actio de in rem verso. Ovom je tuzbom odgovarao imalac vlasti ako se pravnim poslom sina obitelji ili roba obogatio. Obogacenje je ujedno iznimka prema kojoj pravni razlog (causa) cesije, dakle interni odnosaj izmedju cedenta i cesionara, ipak djeluje i prema ustupljenom duzniku.
Nema komentara:
Objavi komentar