Prestanak obaveza IPSO IURE

S obzirom na njihov ucinak nacini prestanka obveza se dijele na one koji su dovodili do prestanka obveze po civilnom pravu – ipso iure i na one koji su svoju osnovu imali u pretorskom pravu – ope exceptionis. Obveze su se gasile na nacin na koji su nastale. Obveze koje su nastajale u formi per aes et libram gasene su uz iste formalnosti putem solutio per aes et libram, a obveze koje su nastale iz verbalnog kontrakta stipulacije, akceptilacijom (acceptilatio) koja je vrsena analogno stipulaciji (svecanim pitanjem duznika i odgovorom vjerovnika da je primio dugovano). Obveza je prestajala izvrsenjem propisanih formalnosti bez obzira je li duznik zaista izvrsio cinidbu.

Solutio (ispunjenje) je redoviti nacin prestanka obveza – ipso iure. Solutio (ispunjenje) je prestanak obveznopravnog odnosa pravilnim i urednim ispunjenjem duzne cinidbe. Kod ispunjenja obveze postavljaju se pitanja: ko, kome, gdje, kada i sto treba izvrsiti.

KO: Dugovanu cinidbu treba ispuniti sam duznik. Medjutim, ako se ne radi o obvezama strogo osobne naravi (intuitu personae), vjerovnik je duzan primiti ispunjenje i od trece osobe, bez obzira na duznikovo znanje pa i protiv njegove volje. KOME: Obvezu treba ispuniti vjerovniku ili osobi koja je ovlastena primiti ispunjenje (tutor, mandatar, adstipulator). Obveza se ne moze ispuniti neovlastenoj osobi (negotiorum gestor), osim ako to vjerovnik naknadno ne odobri (ratihabitio). KAKO: Duznik je obvezan ispuniti cinidbu pravilno i uredno, na odredjenom mjestu, u odredjeno vrijeme i na odredjeni nacin. GDJE: Obvezu treba ispuniti na ugovorenom mjestu, ili gdje svrha posla nalaze. Ako nije nista ugovoreno, obvezu treba ispuniti u mjestu domicila duznika. KADA: Obvezu treba izvrsiti kada je dospjela. Vrijeme dospjelosti moze biti odredjeno ugovorom – ugovni rok, zakonom – zakonski rok i odredbom mjerodavnog tijela. Duznik moze izvrsiti dugovanu cinidbu i prije dospjelosti, osim ako je rok ispunjenja u interesu vjerovnika. Ako rok nije odredjen, trebalo je uzeti u obzir narav obveze i svrhu posla kao i ostale okolnosti. U tim se slucajevima radi o prirodnom roku kod kojeg je duznikova obveza dospijevala tek istekom roka potrebog za ispunjenje cilja obveze. Ukoliko bi vjerovnik tuzio duznika prije proteka prirodnog roka, mogao je biti odbijen s obrazlozenjem da je potrazivao prije dospjelosti (pluspetitio tempore). Ako se dospjelost obveze ne moze odrediti ni na ovakav nacin vrijedilo je pravilo da duznikova obveza nastaje u casu zakljucenja ugovora. ŠTO: Duznik je obvezan izvrsiti cinidbu na koju se obvezao i koja se mogla sastojati u davanju, cinjenju, propustanju ili trpljenju. Cinidba je morala biti ispunjena u cjelosti. Tek je u Justinijanovom pravu propisano da je vjerovnik u odredjenim okolnostima morao prihvatiti djelomicno ispunjenje. Duznik nije mogao svojevoljno izvrsiti zamjenu dugovane obveze nekom drugom. U postklasicnom pravu je uvedena datio in solutum necessaria u korist prezaduzenih vlasnika zemljista. Oni su prema pravicnoj procjeni, mogli ponuditi vjerovnicima svoje nekretnine umjesto novca, sto su vjerovnici morali prihvatiti. Moze se desiti da duznik vjerovniku duguje vise istovrsnih obveza, a ono sto ispuni nije dovoljno za podmirenje svih dugova. Tada duznik treba odrediti koje je dugove time isplatio, ako to ne uradi odlucuje vjerovnik imajuci u vidu duznikove interese. Ako ni on ne bi nista odredio vrijedila su sljedeca pravila: kamate se podmiruju prije glavnice; dospjele obveze prije nedospjelih, ako su sve jednako dospjele namiruju se one koje su po duznika teze; ako su sve jednako teske, podmiruje se dug koji je nastao iz starije obveze. Ako se pravila ne mogu primijeniti, podmiruju se svi dugovi srazmjerno njihovoj visini-djelomice se isplacuju dugovi.

Dokaz ispunjenja: duznik je putem svjedoka ili upisom u knjige mogao dokazati da je ispunio obvezu, a od klasicnog razdoblja, vjerovnik je izdavao duzniku priznanicu (apocha) o vracenom dugu. Apocha je dobivala punu dokaznu moc tek 30 dana nakon izdavanja. U tom roku je vjerovnik mogao pobiti njezinu valjanost.