Actio negatoria je služila za zaštitu kviritskog vlasništva, a podizana je u slučajevima kada kviritski vlasnik nije bio lišen posjeda stvari, niti mu je osporavano njegovo pravo vlasništva, već kada je neka osoba tvrdila da ima neko stvarno pravo na stvari (primjer, pravo služnosti ili založno pravo).
Cilj tužbe je utvrđivanje da tuženikovo pravo ne postoji i da se ostvari prestanak uznemiravanja.
Tužitelj je morao dokazati činjenicu uznemiravanja i svoje pravo vlasništva, što mu je puno lakše nego u reivindikacionoj parnici jer je kod negatorne tužbe tužitelj i vlasnik i posjednik.
S druge strane, tuženik je morao dokazati da mu pripada pravo koje zahtjeva. Ako ne bi uspio dokazati postojanje prava koje je tvrdio da ima, ili koje je već vršio (primjer, započeo gradnju kuće na tuđem zemljištu), osuđivan je na temelju negatorne tužbe na uspostavljanje prijašnjeg stanja (restitutio), na nadoknadu izgubljenih koristi (commoda) i počinjene štete, kao i na polaganje kaucije da više neće ometati vlasnika (cautio de amplius non turbando).
Nema komentara:
Objavi komentar