Služnosti (servitutes) su stvarna prava na tuđoj stvari, na temelju kojih se dopušta određeno korištenje tuđom stvari u interesu nekog zemljišta ili neke osobe.
Na temelju prava služnosti ovlaštenik ponekad ima pravo upotrebljavati tuđu stvar na određeni ograničeni način, ponekad ima pravo ubirati plodove i druge koristi od stvari, ili ponekad pravo da zabrani vlasniku služne stvari određene naprave (pr. pravo da zabrani susjedu podizanje sprata na svojoj kuci).
Još u starom Rimu javlja se potreba za uspostavljanjem zemljišnih služnosti (i to poljskih/seoskih), kako bi se omogućio nesmetan prolaz do svog zemljišta, odvođenje i dovođenje vode itd. U najstarijem razdoblju Rimljani još nisu shvatali da se tu radi o posebnom stvarnom pravu, nego su najstarije poljske služnosti: iter, actus, via i aquaeductus smatrali za res mancipi i zasnivali ih mancipacijom. Sve ostale zemljišne služnosti koje su nastale nakon ovih nisu smatrane za res mancipi i zasnivane su uz pomoć in iure cessio.
Zemljišne služnosti na provincijskim zemljištima su zasnivane neformalnim ugovorima (paktima) koji bi bili potvrđeni stipulacijom (pactionibus et stipulationibus). U postklasičnom razdoblju, služnosti su se mogle prenositi i zasnivati običnom tradicijom i faktičnim vršenjem, ukoliko bi vlasnik služne stvari to trpio (patientia).
Uz mnoge novonastale društvene promjene (Punski ratovi, porast urbanizacije), javljaju se zemljišne služnosti u korist stambenih objekata kojima je svrha olakšati održavanje zgrada ili poboljšati upotrebu zgrade i građevinskog zemljišta. To su gradske služnosti.
Krajem razdoblja republike nastaju osobne služnosti, koje je klasično pravo smatralo samostalnim pravnim ustanovama. Tek Justinijan navodi četiri samostalna prava na tuđoj stvari, ustanovljena u korist određene osobe, u kategoriju osobnih služnosti. To su:
* ususfructus
* usus
* habitatio
* operae servorum vel animalium
Osobne služnosti su osnivane najčešće jednostranim naredbama (legatom).
Služnosti su stvarna prava i za njih vrijede osnovna načela i karakteristike stvarnih prava. Zaštićene su tužbama in rem, koje titular prava služnosti može podići protiv bilo koje osobe, uključujući i vlasnika, koja ga sprječava u uživanju njegovog prava. U Justinijanovom pravu se uvodi jedinstvena tužba za zaštitu titulara služnosti nazvana actio confessoria. Ovom tužbom je postizana uspostava stanja koje odgovara tužiteljevu pravu, naknada štete, kod uzufrukta povratak plodova i davanje sigurnosti da tužitelj neće biti ubuduće smetan.
Obilježja služnosti:
* služnosti su stvarna prava na tuđoj stvari, tj. ne može postojati služnost na vlastitoj stvari
(nemini rea sua servit)
* služnost se ne može sastojati u činjenju, tj. vlasnik poslužnog dobra nije obavezan ni na kakvo činjenje. On samo mora trpjeti radnju titulara prava služnosti
(servitus in faciendo consistere nequit)
* služnost ne može postojati na služnosti, tj. titular prava služnosti ne smije konstituisati novu služnost u korist trećih osoba
(servitus servitutis esse non potest)
* služnosti moraju biti korisne, tj. služnost mora zadovoljavati određenu potrebu i imati razumnu svrhu
(utilis)
* služnosti se moraju izvršavati obzirno, tj. titular prava služnosti svojim ovlastima treba da što manje opterećuje poslužno dobro, a vlasnik poslužnog dobra ne smije otežavati ili onemogućavati titulara u izvršavanju služnosti
(civiliter)
Vrste služnosti:
Služnosti se dijele na:
1. zemljišne (stvarne, realne)
2. osobne
Nema komentara:
Objavi komentar