ponedjeljak, 3. prosinca 2007.

Dosjelost - USUCAPIO

Dosjelost (usucapio) je originarni način sticanja vlasništva, posjedovanjem određene stvari kroz određeno vrijeme uz pravno priznati naslov i dobru vjeru.



Vrijeme je jako bitan elemenat za dosjelost. Uzukapija je služila pretvaranju faktičnog u pravno stanje, odnosno pretvaranjem posjeda u pravo vlasništvo.



Uzukapija je u svom razvoju prošla kroz dvije faze:



* uzukapija po civilnom pravu

* uzukapija po klasičnom pravu



Pravni režim uzukapije po civilnom pravu je bio dosta liberalno postavljen i ona je tada poslužila legaliziranju posjeda pripadnika vladajućih slojeva nad novoosvojenim teritorijama. Zakon je za uzukapiju određivao samo rokove posjedovanja i to za pokretne stvari godinu dana, a za nepokretne dvije godine. Još je bilo određeno da su od uzukapije bile izuzete ukradene stvari - res furtivae i silom oduzete stvari - res vi possessae. Kada je završen proces legaliziranja posjeda vladajućih slojeva, pravni režim uzukapije po klasičnom pravu je znatno pooštren, tako se utvrđuje čitav niz pretpostavki koje su morale biti ispunjene (pet pretpostavki):



1. RES HABILIS - predmet dosjelosti su mogle biti stvari sposobne za privatno vlasništvo, ukoliko se nije radilo o stvarima na kojima je uzukapija bila zabranjena. Dosjelost nije bila moguća na stvarima koje su bile van pravnog prometa - res extra commercium, na ukradenim stvarima - res furtivae, silom otetim stvarima - res vi possessae, na res mancipi koje je žena otuđila bez tutorova odobrenja, zatim na stvarima pupila i minora...



2. TITULUS (IUSTA CAUSA) - posjed je morao biti zasnovan na valjanoj pravnoj osnovi, a to je najčešće pravni posao čiji je cilj prenos vlasništva.



3. BONA FIDES - posjednik mora biti u uvjerenju da je stekao vlasništvo, tj. mora se nalaziti u oprostivoj bludnji o valjanosti pravne osnove sticanja stvari. Bona fides - dobra vjera, poštenje; u pravnom prometu predstavlja uvjerenje posjednika o ispravnosti i zakonitosti njegovog posjedovanja. Bona fides se uvijek pretpostavljala i bila je oboriva pravna pretpostavka - PRAESUMPTIO IURIS, protiv koje je bilo dozvoljeno isticanje suprotnih dokaza. Bona fides je morala postojati u času uzimanja stvari u posjed. Ukoliko bi posjednik naknadno saznao o nekim manjkavostima njegovog posjeda, to neće utjecati na daljnji tok uzukapije, jer je vrijedio princip mala fides superveniens non nocet (kasnije pridošla zla vjera/nesavjesnost ne škodi).



4. USUS POSSESSIO - uzukapijens je morao imati faktičnu vlast na stvari i volju zadržati je za sebe (CORPUS ET ANIMUS REM) sve vrijeme trajanja roka potrebnog za dosjelost. Ukoliko bi došlo do prekida posjeda i njegovog ponovnog uspostavljanja, rok uzukapije bi počinjao nanovo teći. Pokretanje vlasničke tužbe - rei vindicatio, nije dovodio do prekida dosjelosti; to je mogla učiniti samo presuda.



5. TEMPUS - vrijeme posjedovanja, odnosno određeni rok za dosjelost. Taj rok je ostao isti i u klasičnom pravu, kao i u civilnom - za pokretne stvari jedna godina, a za nepokretne dvije godine.

Nema komentara:

Objavi komentar